Sigmar Gabriel (58) političar SPD-a, koji u tehničkom mandatu obavlja funkciju šefa njemačke diplomatije, nije tzv. Twitter-monstrum. Ali, u četvrtak je iskoristio ovu socijalnu mrežu kako bi po svim medijskim pravilima narodu poslao poruku: "Oni to više ne žele, neću biti član nove njemačke vlade." Tako je Gabriel svoju partiju SPD, čiji je predsjednik bio dugo vremena, preduhitrio, udarivši joj packu, budući da je novo rukovodstvo okupljeno oko Olafa Scholza i buduće predsjednice SPD-a Andree Nahles željelo tek u petak (8.3.) objaviti kojih će to šest socijaldemokratskih ministara biti u novom kabinetu Angele Merkel. Ali, i ko mora da ide. Ali, kada je u pitanju Sigmar Gabriel, kada su u pitanju njegovi planovi i njegove ambicije, on nikada nije praktikovao familijarne odnose. I to ga je na kraju dovelo do pada.

Gabriel je svuda

Šta reći? Trenutno je Gabriel najpopularniji i najomiljeniji njemački političar. Uspio je istrajnom diplomatijom izdejstvovati puštanje na slobodu njemačko-turskog novinara Deniza Yücela. A onda je tome dao takav publicitet i to tako inscenirao u javnosti, da to niko ne zaboravi. On uspijeva da nađe jasne riječi za Donalda Trumpa. Putuje u Moskvu i na Balkan. I u rekordnom vremenu mu je uspjelo da se beznadežno posvađa sa svim važnim članovima stranke. Najprije od Martina Schulza pravi lidera stranke i kandidata za kancelara, a onda, kad god je u prilici, sabotira njegovu izbornu kampanju. Zašto? Eh, kada bismo to samo znali.

Sad za, sad protiv

Želite li još primjera? Gabriel je čas najluđi zagovornik liberalne izbjegličke politike kancelarke Merkel i nosi po Bundestagu naljepnicu na kojoj piše: "Izbjeglice dobrodošle!", čas upozorava na teret s kojim moraju da se nose njemački građani sa niskim primanjima zbog tolikog broja migranata. On leti u Kairo i još na brifingu u avionu kritikuje masovna hapšenja od strane režima Al-Sisija, da bi potom svog domaćina pred novinarima nazvao impresivnim predsjednikom. Uvijek se vrti u krugu, nikada se tačno ne određuje, misli mu slobodno skaču - čas ovako, čas onako. Nakon katastrofalnog izbornog poraza njegove stranke u septembru, on optužuje socijaldemkrate da su se jednostavno bavile pogrešnim ljudima i pogrešnim temama. Jednom rječju, pokazao je više entuzijazma za izjednačavanje prava na brak za sve, nego za povećanje satnice nižim socijalnim kategorijama ili poboboljšanje zdravstvene zaštite u seoskim i zabačenim područjima. Pritom on naravno zaboravlja da napomene da je on taj koji je bio predsjednik SPD-a u posljednjih osam godina. Toliko dugo jedva je ko, sa izuzetkom Willy Brandta, uspio biti šef SPD-a. 

Privatno i politički: sve isto

Gabriel je vrlo osjetljiv kada se radi o njemu. Miješa političko i privatno, uvlači svoju kćerku u javnost kada kaže da mu je rekla da on sada ima više vremena za nju i da više ne mora da se bavi čovjekom sa bradom. Mislila je pritom na Martina Schulza. Ogromna glupost. Gabriel se zbog toga morao izviniti, što nije prvi put. Imao je i peh da će Andrea Nahles sada biti šefica stranke. Ona je strašno propatila kao generalna sekretarka pod predsjednikom SPD-a Sigmarom Gabrielom. Često se tako ponašao da je ona pored njega izgledala kao učenica. Jer Gabriel ne toleriše puno ljudi pored sebe, pogotovo ne onih koji bi s njim da budu na istom nivou.

Uprkos svemu, nedostajaće nam

Sigmar Gabriel zna međutim i da pridobije ljude i zna da bude zabavan. On je načitan i široko obrazovan. Ima čvrste principe. Poput pomirenja sa Izraelom ili borbe protiv svih oblika rasizma. Ali uvijek postoji i drugi, nepredvidljivi, ljuti i neuračunljivi Gabriel, lišen svake kontrole.

Prije mnogo godina bio sam u avionu sa Gabrielom koji je tada bio ministar okoliša. Vraćali smo se iz inostranstva. Jedna koleginica je zamoljena da dođe kod njega u kabinu. Gabriela je očigledno iznervirao njen članak. Vraća se poslije nekoliko minuta - blijeda kao krpa. Gabrijel je opleo po njoj,  prema svim pravilima zanata. Malo kasnije joj je prišao i izvinio se. Ipak.

On je takav, takav će i ostati. Tako je "zakuhao" i zaoštrio odnose sa svojim partijskim drugovima, odnose sa svojim partijskim prijateljima, da na kraju više ništa nije funkcionisalo. Pa ipak će mi nedostajati. Stalno tragamo za originalnim političarima koji su drugačiji od standardnog tipa menadžera sa seminara. Gabrijel je jedan od tih posebnih političara. Jedino što druge ljude - izluđuje.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android