„Gotovo svakodnevno moramo odbijati žene ili porodice. Ne zato što im zaštita nije potrebna, već zato što nemamo slobodnih mjesta", kaže u razgovoru za DW Navina Rajhart, socijalna radnica u organizaciji „Pomoć ženama u nevolji – Sigurna kuća za žene u Bonu".

Ponekad se radi o jednoj ženi, a često o majci s djecom. Razgovori se završavaju upućivanjem na druge gradove ili savezne pokrajine. „To izgleda kao da žene ponovo vraćamo nasilju", kaže Rajhart.

Situacija se posebno zaoštrava oko Božića i tokom školskih raspusta. „U tom periodu, prema našem iskustvu, potražnja primjetno raste", izjavljuje socijalna radnica. Skučeni stambeni uvjeti, praznici i izostanak škole ili posla djeluju kao pojačivač već postojećeg nasilja nad ženama.

Koliko je velik obim porodičnog nasilja pokazuju aktuelni podaci Savezne kriminalističke policije (BKA). Prema izveštaju o stanju sigurnosti, objavljenom u novembru, u Njemačkoj je 2024. godine registrovano gotovo 266.000 žrtava porodičnog nasilja – više nego ikada ranije, što predstavlja rast od 3,8 posto u odnosu na prethodnu godinu. Velika većina pogođenih su žene. U najvećem broju slučajeva radi se o partnerskom nasilju: u gotovo 80 posto slučajeva žrtve su ženskog spola.

Savezna ministrica za porodicu i žene Karin Prien govori o dramatičnim razmerama: „Kada se to preračuna, znači da je u Njemačkoj svakog sata 15 žena pogođeno partnerskim nasiljem." Ona naglašava da ove brojke prikazuju samo prijavljene slučajeve. Stručnjaci pretpostavljaju da se kod nasilja od strane (bivših) partnera prijavi manje od pet posto slučajeva. Stvarni obim nasilja nad ženama značajno je veći.

Porastao je i ukupan broj svih krivičnih djela nad ženama i djevojčicama. Tokom 2024. godine, 308 djevojčica i žena ubijeno je u vezi s partnerskim nasiljem.

Standardi Istanbulske konvencije nisu ispunjeni

Da li Njemačka čini dovoljno da zaštiti žene? Prema statistici za 2024. godinu udruženja „Frauenhauskoordinierung", širom zemlje postoji nešto manje od 400 sigurnih kuća za žene. Tokom godine procjenjuje se da je u tim ustanovama zaštitu pronašlo oko 14.000 žena i više od 15.000 djece.

U poređenju sa standardima Istanbulske konvencije za borbu protiv nasilja nad ženama, u Njemačkoj nedostaje više od 12.000 mjesta u sigurnim kućama. Taj manjak je poznat već godinama. Studije rađene po nalogu Saveznog ministarstva za porodicu (BMFSFJ) pokazuju da svaka druga žena ne može pronaći mjesto u svom regionu. Dvije trećine njih moraju biti smještene veoma daleko – često stotinama kilometara od svog dosadašnjeg mjesta stanovanja i bliskog okruženja.

Primjer Bona: preopterećenost sigurne kuće

U Autonomnoj sigurnoj kući za žene u Bonu ta preopterećenost se vidi svakodnevno. „Kada se neko mjesto oslobodi, ono je po pravilu ponovo popunjeno u roku od jednog do dva sata", kaže za DW saradnica Sonja Grafšaft. Kuće svesno ne vode liste čekanja – situacija u kojoj se nalaze mnoge žene previše je nestabilna i opasna. „Ideja da se dvije sedmice čeka na sigurno mjesto za mnoge je jednostavno neizvodljiva."

Kuća zvanično raspolaže sa 15 mjesta za žene i 11 do 14 mjesta za djecu, ali u praksi često boravi više ljudi istovremeno. Uređuju se sobe za hitan prijem kako bi se kratkoročno zbrinuli akutni slučajevi. „Stalno radimo iznad granice izdržljivosti", kaže Grafšaft.

Samo one koje se osjećaju sigurno govore o nasilju

Pravi posao počinje tek nakon prijema: procjena ugroženosti, mjere zaštite, sudski koraci. „Mnoge žene ovdje prvi put govore o onome što su doživjele", objašnjava Sonja Grafšaft. Anonimnost kuća je presudna: „Samo kada se zaista osjećaju sigurno, mogu početi pričati."

I djeca su od samog početka uključena. „Dolaze iz izuzetno opterećenih situacija", naglašava socijalna radnica iz Bona. „Ovdje mnogi po prvi put doživljavaju mir" – pri čemu se ne radi o tišini, već o psihičkom rasterećenju djece.

Prepreke za žene s migrantskim porijeklom

Posebno je otežan pristup pomoći ženama s izbjegličkom ili migrantskom pozadinom. Jezičke barijere, nepoznavanje sistema pomoći i često vrlo mala društvena mreža dodatno otežavaju pristup. „Govoriti o nasilju je već samo po sebi dovoljno teško, a to činiti na stranom jeziku još je teže – za mnoge žene gotovo nemoguće", kaže Grafšaft.

Pored toga, postoje zakonska i financijska ograničenja: ovisno o modelu financiranja, ne mogu sve žene biti primljene – na primjer studentkinje ili žene bez reguliranog boravišnog statusa. „Činjenica da nasilje nije jedini razlog za prijem, već da prihod ili dokumenti također igraju ulogu, poražavajuća je za mnoge žene", kritikuje Navina Rajhart iz organizacije „Pomoć ženama u nevolji".

Pravo na zaštitu od nasilja – sa zakašnjenjem

Zakon o zaštiti od nasilja jedan je od instrumenata u borbi protiv porodičnog nasilja. On omogućava sudovima, između ostalog, da nasilnike udalje iz zajedničkog stana, kao i da izreknu zabrane kontakta i prilaska.

Jedan novi propis, napravljen po uzoru na španski sistem, omogućava da posebno opasni počinioci ubuduće budu nadzirani elektronskom nanogicom, kako bi se brže otkrilo kršenje tih zabrana. Za mnoge žrtve, Zakon o zaštiti od nasilja je prvenstveno efikasan kroz savjetovališta: nakon nasilja i policijske intervencije, ti centri pomažu ženama da podnesu zahtjev za zabrane prilaska protiv počinitelja.

Mnoge ustanove polažu velike nade u Zakon o pomoći žrtvama nasilja, koji je Bundestag usvojio u februaru. On bi prvi put trebao uspostaviti pravo na zaštitu i savjetovanje na nivou cijele zemlje i učiniti financiranje sigurnih kuća nezavisnim od pojedinačnih slučajeva. Cilj je da žene dobiju mjesto za zaštitu bez obzira na prihod, boravišni status ili nadležnost pojedinih općina.

Međutim, primjena zahtijeva vrijeme. Tek od 2032. godine pravo bi trebalo u potpunosti da važi. „Do tada ćemo nastaviti raditi u uvjetima hroničnog nedostatka. A čak i tada ostaje otvoreno pitanje koliko će financiranje i raspodjela mjesta zaista odgovarati potrebama", napominje Sonja Grafšaft.

I za Božić – sigurne kuće su pune i ne primaju žene

Upravo u božićno vrijeme, timovi u sigurnim kućama nastoje, pored zaštite od nasilja, stvoriti i osjećaj normalnosti. Prave se adventski vijenci, peku kolači, organizuju mali izleti. „Neposredno pred praznike dolazi i Djed Mraz s poklonima za žene i djecu, a većina toga finansira se iz donacija", kaže Rajhart. To su mali, tihi trenuci u teško opterećenom sistemu. Ali čak i kada je Božić – sigurne kuće su pune. Zato se uvijek iznova dešava da žene i njihova djeca, koji trpe nasilje, moraju biti odbijeni.