Organizatori Festivala u Gentu (Flandern Festival Gent) otvoreno su objasnili zašto su odlučili otkazati planirani koncert Minhenske filharmonije: razlog, kako su naveli, bio je taj, što se njen izraelski dirigent Lahav Shani nije dovoljno distancirao od postupaka izraelske vlade.

Otkazivanjem događaja, organizatori tvrde da su željeli „očuvati mir na festivalu", te ističu da je njihovo „najdublje uvjerenje da muzika treba biti izvor povezivanja i pomirenja."

Međutim, umjesto smirivanja, potez je izazvao talas ogorčenja — posebno u Njemačkoj.

„Neizreciv i duboko antisemitski čin“

Mnogi njemački političari i stručnjaci za antisemitizam brzo su osudili odluku belgijskog muzičkog festivala.

Njemački savezni ministar za kulturu, Wolfram Weimer, nazvao je potez „opasnim presedanom“, opisujući ga kao „čisti antisemitizam i napad na temelje naše kulture.“

Njemački komesar za antisemitizam, Felix Klein, također je oštro kritikovao odluku, rekavši za njemačku novinsku agenciju dpa: „Smatram da je otkazivanje, na osnovu navedenih razloga, neizreciv i duboko antisemitski čin.“

Bivša predsjednica Centralnog vijeća Jevreja u Njemačkoj, Charlotte Knobloch, smatra otkazivanje jednim od „najeklatantnijih primjera savremene mržnje prema Jevrejima.“ Govoreći za dpa, rekla je: „Ko ne čuje istorijski odjek u ovoj situaciji, zatvara uši,“ pozivajući se na antijevrejske bojkote tokom vladavine nacista.

Podrška međunarodnih pozorišta

Druga evropska pozorišta, koja su planirala ugostiti Minhensku filharmoniju i Lahava Shanija te iste sedmice, saopštila su da neće slijediti primjer Genta.

U izjavi za DW, Filharmonija Luksemburg, koja 17. septembra organizuje koncert pod dirigentskom palicom Shanija, navela je: „Ostajemo pri stavu da nastavljamo raditi s umjetnicima iz cijelog svijeta. Ne želimo se povezivati s bojkotom pojedinaca na osnovu nacionalne pripadnosti, jer ne vjerujemo da svi umjetnici podržavaju niti da su vezani za politiku svoje vlade.

Shanijev koncert u Parizu s Minhenskom filharmonijom u Théâtre des Champs-Élysées također se održava u utorak 16. septembra - kako je i planirano.

Ko je Lahav Shani?

Rođen u Tel Avivu 1989. godine, Lahav Shani se smatra jednim od najperspektivnijih mladih zvijezda klasične muzike. Dirigent je, pijanist i kontrabasist, a 2019. godine naslijedio je Zubina Mehtu na mjestu direktora Izraelske filharmonije.

Od 2016. godine, Shani je i glavni dirigent Roterdamske filharmonije. Iako već vodi koncerte s Minhenskom filharmonijom, zvanično će postati njen glavni dirigent u septembru 2026. godine. Iz Roterdama se povlači, ali će kao i do sada i dalje ostati direktor Izraelske filharmonije.

Poziv na mir

Tokom većeg dijela karijere, Shani je bio oprezan u davanju političkih izjava. U gostujućem eseju za njemačke novine Süddeutsche Zeitung 2024. godine objasnio je da kao dirigent Izraelske filharmonije,  s muzičarima različitog porijekla i često suprotstavljenih stavova,  nije smatrao da je njegova uloga da govori u ime jedne strane.

Ali to se promijenilo u martu 2023. godine, kako je napisao u eseju, kada su se masovni protesti protiv planiranih pravosudnih reformi vlade Benjamina Netanyahua (Netanjahua) mogli čuti ispred koncertne dvorane u Tel Avivu, gdje je Shani trebao nastupiti. Te večeri je na sceni izrazio zabrinutost za budućnost izraelske demokratije.

Shani je također pisao o šoku nakon napada Hamasa 7. oktobra 2023. godine, kada je shvatio da se Jevreji ne mogu osjećati sigurno čak ni u Izraelu. To je strah, koji dijele mnogi Jevreji širom svijeta.

Ipak, izrazio je nadu „da će s obje strane uskoro iskoračiti vrlo hrabri ljudi, ljudi koji razmišljaju o budućnosti i usuđuju se poduzeti teške korake u pravcu mira.“

Iako je Festival Flandrija u Gentu priznao da se „Lahav Shani više puta zalagao za mir i pomirenje," organizatori su tvrdili da to nije bilo dovoljno „s obzirom na njegovu ulogu glavnog dirigenta Izraelske filharmonije."

PEN Berlin, lokalna podružnica međunarodnog udruženja pisaca posvećenog slobodi izražavanja, izrazila je snažno neslaganje sa ovim obrazloženjem. Glasnogovornica PEN Berlina Thea Dorn rekla je: „Sloboda izražavanja nije samo pravo da se slobodno izražava bez straha od odmazde; ona uključuje i pravo da se ne bude prisiljen izražavati svoja uvjerenja. Prisiljavanje na ispoljavanje stavova je obilježje autoritarnih, a još više totalitarnih režima."

Može li se slučaj Shanija uporediti s Valerijem Gergijevim?

Debata o Lahavu Shaniju izazvala je poređenja s ruskim dirigentom Valerijem Gergijevim, koji je otpušten iz Minhenske filharmonije u martu 2022. godine, nakon što je odbio osuditi rusku invaziju na Ukrajinu.

Jevrejski pijanista Igor Levit, globalno poznat umjetnik, čuven i po svom otvorenom stavu protiv ksenofobije i antisemitizma, odbacio je poređenje Shanija sa Valerijem Gergijevim.

„Valerij Gergijev je umjetnik, koji je godinama bio otvoreni, predani podržavalac, saradnik i profiter mahinacija ruskog imperijalističkog diktatora. Porediti ovog čovjeka s Lahavom Shanijem,  dirigentom koji se u ovoj situaciji s minhenskim filharmonijskim orkestrom našao samo zato što je izraelski Jevrej, po mom mišljenju je znak intelektualnog bankrota,“ rekao je Levit u intervjuu za njemački magazine vijesti Tagesthemen.

Gergijev je dugo bio glasni podržavalac Kremlja, pojavio se u predizbornom spotu za Vladimira Putina 2012. godine i podržao aneksiju Krima. Trenutno je direktor Marijinskog teatra i Boljšoj teatra u Rusiji.

Ipak, PEN Berlin je istakao određene sličnosti. Dorn je navela: „Gergijev i Shani možda imaju vrlo različite nivoe bliskosti sa svojim vladama, ali optužbe protiv njih su slične: ne radi se o stvarima koje su rekli, već o stvarima koje nisu rekli. Kultura otkazivanja i prisilna politička pripadnost moraju se temeljno odbaciti, i to ne samo kada se uklapaju u nečiji ideološki koncept.“

„Kulturni bojkot je uvijek pogrešan"

Afera, vezana za Shanija, dio je šire međunarodne debate. Mnoge javne ličnosti oklijevaju da se izjasne o izraelsko-palestinskom sukobu — kako zbog njegove složenosti, tako i zbog straha da bi javna kritika Izraela mogla imati profesionalne posljedice.

U Njemačkoj je opet zabilježen porast otkazivanja nastupa umjetnicima i intelektualacima, čiji se stav prema izraelskoj politici smatrao previše kritičnim. Ova praksa se odnosila i na jedan broj jevrejskih glasova.

Jevrejsko-austrijska autorica Eva Menasse bila je glasna protivnica takvih bojkota. Za DW je izjavila da su „kulturni bojkoti uvijek pogrešni." Smatra da ih grupe koriste kako bi potvrdile svoje moralne stavove, ali da su oni samo odvraćanje od političkih koraka, koji se moraju poduzeti.

„Hoće li uskraćivanje nastupa filharmonije spriječiti monstruozno uništavanje Gaze? Hoće li spasiti i jedno dijete od gladi? Naravno da neće. Samo politika to može učiniti,“ kaže Menasse. „Istovremeno, kulturni bojkoti uvijek vode ka većoj polarizaciji i podjelama u društvu.“

Menasse je također ukazala na dvostruke standarde, pitajući zašto su oni, koji sada osuđuju otkazivanje koncerta u Gentu, bili tihi kada su jevrejski intelektualci i umjetnici, koji su bili kritični prema Izraelu, bili odbijeni na drugim mjestima.

Navela je primjer izraelsko-njemačkog filozofa Omrija Boehma, kojem je otkazan govor povodom 80. godišnjice oslobađanja koncentracionog logora Buchenwald nakon prigovora izraelskog ambasadora, kao i kontroverzu oko dodjele nagrade Hannah Arendt novinarki Mashi Gessen, nakon što je u članku za magazin New Yorker uporedila Gazu s getima iz nacističke ere.

Kontroverza oko otkazivanja festivala u Gentu još jednom je pokazala koliko brzo može doći do ispreplitanja kulture i politike. Dok neki bojkote vide kao legitiman oblik protesta, drugi upozoravaju da oni često produbljuju podjele i rizikuju da utišaju važne glasove. Navigacija kroz složene debate o umjetničkom izražavanju i političkoj odgovornosti vjerovatno će ostati veliki izazov za kulturne institucije u duboko podijeljenom svijetu.