Prošla godina (2025.) nije bila dobra za međunarodne mirovne misije. Iako je njihov ukupan broj samo neznatno opao, na terenu je angažovano najmanje međunarodnih snaga u posljednjih 25 godina, stoji u novom izvještaju Stokholmskog instituta za istraživanje mira (SIPRI).

Krajem decembra 2025. u misijama je bilo zaposleno jedva 79.000 ljudi – uključujući vojnike, policajce i civilno osoblje. Prema podacima iz izvještaja, ovaj broj se u proteklih deset godina skoro prepolovio. Istraživačica SIPRI-ja Klaudija Pfajfer Kruz navodi da za to postoji nekoliko razloga: „U suštini, države su jednostavno manje spremne da investiraju u mirovne misije – kako finansijski, tako i politički".

Pored toga, pregovori u tijelima koja odlučuju o slanju trupa ili produženju mandata postaju sve teži. Prema njenim riječima, to je prvenstveno posljedica rasta geopolitičkih tenzija, naročito nakon ruske invazije na Ukrajinu.

Ujedinjenim nacijama ponestaje novca

U Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih nacija sile sa pravom veta sve češće blokiraju jedne druge, a slični problemi muče i regionalne organizacije poput Afričke unije. Pored toga, međunarodnim organizacijama poput UN ponestaje novca – tokom 2025. u budžetu je bilo perioda kada je falilo više od dvije milijarde američkih dolara.

„Krizu likvidnosti UN izazvalo je i to što SAD nisu uplatile ugovorene doprinose za očuvanje mira", objašnjava istraživačica SIPRI-ja. To predstavlja ogroman problem, jer doprinos Sjedinjenih Američkih Država čini više od jedne četvrtine ukupnog budžeta za mirovne misije. I druge velike države donatori, poput Kine, platile su svoje ugovorene doprinose sa zakašnjenjem ili ih uopšte nisu uplatile. Zbog toga su sve misije UN morale da ograniče svoje djelovanje i smanje broj zaposlenih.

„To već sada ima ozbiljne posljedice", upozorava Pfajfer Kruz. „Kada čitave misije moraju da se obustave, pojedini sukobi ostaju prepušteni sami sebi". Kada se to dogodi, vjerovatno je izbijanje novih žarišta, i to prije svega onih koja ostavljaju teže posljedice po civilno stanovništvo.

„Najbolja opcija koju imamo"

Pfajfer Kruz je uvjerena da regionalni akteri i bilateralne mirovne misije između susjednih država, baš kao ni angažovanje privatnih vojnih kompanija - ne mogu da zamijene koordinisane misije UN. „Vidimo da su takve operacije malo efikasne", naglašava Pfajfer Kruz. Ono što je još više zabrinjava jesu „užasne posljedice po civilno stanovništvo".

Njima u takvim formatima nedostaju okviri multilateralnih mirovnih operacija, odnosno poštovanje ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava. Uprkos svemu, ona vjeruje u budućnost međunarodnih mirovnih misija. „Vjerujem da će one opstati, možda samo u manjem obimu i na nešto drugačiji način nego do sada. Ali i dalje sam uvjerena da su one najbolja opcija za upravljanje sukobima koju trenutno imamo".

Institut za istraživanje mira SIPRI svake godine objavljuje nekoliko izvještaja, između ostalog o svjetskim vojnim troškovima i industriji naoružanja. Ovu nezavisnu organizaciju u velikoj mjeri finansira Vlada Švedske.

Jana Sinram, ARD Stockholm