Yousef je sa dva prijatelja došao u Istanbul prije nekoliko sedmica. U ratu u Siriji je ranjen gelerom granate u lijevo oko. Ova trojica Sirijaca su u izbjegličkom kampu u gradu Urfa, na istoku Turske, živjeli osam mjeseci. Nakon toga su došli na zapad zemlje. „Niko još ne zna koliko će trajati rat. Ne možemo živjeti u kampu narednih deset godina“, kaže mladi Sirijac u razgovoru za DW.

Sva trojica su u Istanbulu na ulici, bez posla i hrane, ali sa nadom da će Yousef ubrzo dobiti potrebnu medicinsku njegu. Pošto su novi u gradu, ne znaju na koju stranu da krenu. Zbog toga im ne preostaje ništa drugo osim da prose. „U Istanbulu je teško pronaći posao. Osim toga se malo zarađuje“, kaže Yousef.

Turska kao jedina šansa

Za razliku od Yousefa, 22-godišnji Ahmad se bolje snašao. On je iz Sirije u Tursku pobjegao prije godinu dana. Trenutno bez radne i boravišne dozvole radi u jednoj prodavnici elektrouređaja. Međutim, čini se da to ovdje nikome ne smeta. Osim toga, turska vlada zajedno sa nevladinim organizacijama iz Turske i arapskih zemalja mu plaćaju pripremne kurseve za turske univerzitete. Ukoliko to uspije, onda će se moći upisati na sve univerzitete u Turskoj. Na taj način Turska izbjeglicama daje pravu šansu. „Turska je za nas najbolja opcija, bolja od ostalih zemalja. Arapske zemlje nam ne nude pomoć. Ukoliko i nude, onda to rade Sirijcima koji posjeduju važeće pasoše sirijskog režima. Ali, većina Sirijaca uopšte nema više zvanične dokumente“, kaže Ahmad za DW.

Ahmad i Yousef su tipični primjeri za situaciju u kojoj se nalaze sirijske izbjeglice u Turskoj. Turska vlada s jedne strane želi pomoći. Integracija sirijskih izbjeglica u tursko društvo se na veliko iznenađenje odvija bez previše birokratije. Više od 30.000 Sirijaca je završilo zanat u Turskoj. 70.000 djece već pohađa školu ili ide u obdanište. S druge strane je Turska preopterećena. Samo u Istanbulu živi skoro 200.000 Sirijaca kojih je sve više na ulici.

Nezadovoljstvo turskog stanovništva raste

Zbog sve većeg broja useljenika iz arapskog govornog područja drastično se mijenja slika milionske metropole na Bosporu. U Istanbulu se sve češće mogu vidjeti reklamni panoi napisani na arapskom jeziku. Glavni problem za Turke je konkurencija na tržištu rada. Sirijci koji rade na crno sve više su prisutni na ionako slabom turskom tržištu rada. Sirijci rade kao konobari, krojači, frizeri, ali zbog poznavanja arapskog jezika i u turističkoj branši. Oni bi na taj način trebali privući još veći broj turista koji govore arapski jezik. Prema navodima turskih medija, samo u istanbulskoj luksuznoj četvrti Ortaköy, zaposleno je 250 sirijskih izbjeglica. Oni uglavnom rade kao konobari.

Međutim, sve veći broj Sirijaca u Turskoj vodi i do pogoršanja situacije u kojoj žive izbjeglice. Među stanovništvom se šire predrasude. Sve češće dolazi do demonstracija protiv izbjeglica ili napada na sirijske ustanove. Zahtjevi su jasni: Sirijci trebaju ostati u kampovima ili se vratiti u svoju zemlju. „U vlastitoj zemlji se osjećamo kao turisti“, kaže jedan Turčin koji u razgovoru za DW želi ostati anoniman. Jedan od trgovaca voćem i povrćem dodaje da je u pojedinim dijelovima grada više Sirijaca nego Turaka: „Nije to loše, ali ih je u međuvremenu zaista mnogo. Država to jednostavno više ne može podnijeti.“

U Turskoj sada kruži dosta predrasuda. Jedan Turčin kaže da Sirijci u Turskoj žele doći do novca na brz način: „Nakon toga jednostavno pobjegnu u EU. Nepouzdani su. Iskorištavaju našu zemlju“. „Sirijci su u Istanbulu preuzeli najživlje ulice. Koliko još dugo moramo živjeti sa ovom užasnom situacijom“, piše jedan od korisnika Twittera. Turska vlada je prepoznala sve veću napetost između vlastitog stanovništva i izbjeglica i sada poduzima drastične mjere. Tako je gradonačelnik Istanbula, Huseyin Avni Mutlu, kako prenose mediji, najavio da će nekoliko hiljada sirijskih izbjeglica autobusima odvesti u kamp na istoku zemlje. 500 Sirijaca je prošlog mjeseca već napustilo Istanbul.

Izbjeglički talas se pogoršava

Zbog aktuelne situacije na istočnoj granici Turske se povećava i izbjeglički talas. Sami Sirijci više nisu jedino opterećenje za Tursku. Jezidi sa sjevera Iraka također bježe od islamista „Islamske države“ i utočište traže u Turskoj. Prema navodima vladine uprave za prirodne nesreće i urgentna stanja (AFAD) utočište u Turskoj je već pronašlo preko 2.000 Jezida. U Iraku, u blizini turske granice, sada bi trebao biti podignut izbjeglički kamp. List Hürriyet piše da se u tom kampu može smjestiti 16.000 izbjeglica.

Yousef s početka ove priče sada pokušava pronaći pomoć i izvan Turske. Zajedno s dva prijatelja je UN-u poslao pismo. U tom pismu se žali na glad i nehumane uvjete u kojim se nalaze sirijske izbjeglice na istanbulskim ulicama. Potrebni su mu pomoć i perspektiva.