Siroti Romi
21. februar 2013U zapadnoj Evropi je integracija Roma važila kao problem za čije rješavanje su prije svega odgovorne zemlje jugoistočne Evrope iz kojih Romi dolaze. Nisu nedostajali politički apeli, konkretni programi pomoći i memorandumi o razumijevanju za poboljšanje socijalnog položaja Roma. Godine 2005. osam država srednje i jugoistočne Evrope potpisalo je akcioni program u okviru „Dekade inkluzije Roma“. Uz pomoć sredstava Svjetske banke to je trebalo da transnacionalno promijeni životne uslove te grupe naroda, tako da uopšte ne moraju da se sele u bogate države Evrope.
To očekivanje se nije ispunilo. Naprotiv. Finansijska kriza pooštrila je razlike u blagostanju u Evropi. Jugoistočna Evropa, prije svih, stenje pod bremenom krize evra. Povrh toga, 20 godina nakon komunizma, društvene transformacije u Rumuniji i Bugarskoj i dalje prate duboke socijalne podjele. Raskol između bogatih i siromašnih danas je veći nego ikada. Posebno su time pogođene grupe na ivici društva, kao što su upravo Romi. One su istovremeno suočene sa porastom nasilnog rasizma radikalne desnice.
Otuda se ne možemo čuditi što baš Romi koriste svaku priliku da poboljšaju svoju životnu situaciju i njih stotine hiljada odlazi za Njemačku ili u druge zapadnoevropske države. Ali, ni tu tolerancija nije na visokom nivou, a to se pokazalo upravo na prinudnom raseljavanju romskih naselja u Francuskoj tokom Sarkozijevog mandata.
Visoki finansijski troškovi, bure baruta
Od ulaska Rumunije i Bugarske u Evropsku uniju 2007, priliv Roma u Njemačku se uvećao dvostruko. Njemački gradovi kao što su Dortmund, Manhajm i Berlin našli su se pred skoro nerješivim zadacima, jer je masovni dolazak Roma iz Bugarske i Rumunije prouzrokovao i visoke finansijske troškove za socijalne sisteme. Sa Romima je u Njemačku stigao i širok spektar socijalnih tenzija, koje Romi svojim načinom života stvaraju i u svojim zemljama porijekla.
Za razliku od hiljada dobro obrazovanih Rumuna i Bugara koji već godinama emigriraju da bi radili u Evropi, mnogi Romi, zbog svojih specifičnih životnih navika i velikog siromaštva, stvaraju posebne probleme u drugim zajednicama. Mnogi od njih žive u straćarama načinjenim od otpada, u katastrofalnim higijenskim uslovima, bez zdravstvenog osiguranja, na ivici legalnosti. S obzirom na to da nemaju pravo na dozvolu rada, mnogi prijavljuju fiktivne poslove i tako sebi obezbjeđuju pristup socijalnoj pomoći. To izaziva odbrambenu reakciju većinskog društva i ometa socijalni mir.
Pri tom se previđa jedno – u Njemačkoj ima mnogo Roma, koji su dobro integrisani i potpuno neupadljivo žive u većinskom društvu.
Migracija zbog siromaštva
Pa ipak, migracija zbog siromaštva najbrojnije etničke manjine na prostoru Evropske unije (između 10 i 12 miliona Roma živi u EU), sada je postala i nJemačka tema. Čak iako je mnogima teško da to nazovu pravim imenom. Njemačka je tokom nacionalsocijalizma, kroz masovno uništenje Sinta i Roma, na sebe svalila veliku istorijsku krivicu. Onaj ko glasno kritikuje probleme prouzrokovane ponašanjem Roma, može da strahuje da se njegovo ponašanje protumači kao politički nekorektno. Ali, od puke priče nema koristi. Samo jasna analiza može da pomogne u pronalaženju rješenja.
Za mnoge njemačke gradove je prisustvo mnogo siromašnih migranata – previše. Gradovi očekuju finansijsku pomoć savezne države i Evropskog socijalnog fonda. Opštine sa strepnjom iščekuju 1. januar 2014. – od tada će evropsko tržište rada biti potpuno otvoreno za sve građane Rumunije i Bugarske.
Ograničiti tu potpunu slobodu, kako sada neki zahtjevaju, i time diskriminisati jednu etničku grupu, protivrječi elementarnim evropskim principima. A nada da će zemlje jugoistočne Evrope brzo poboljšati životne prilike Roma, neće biti ispunjena. U stvari, mora se prihvatiti činjenica da je integracija te etničke manjine zadatak cjelokupne Evropske unije. Njen cilj mora biti, suzbijanje siromaštva Roma i prije svega dugoročno poboljšanje mogućnosti za njihovo obrazovanje, ma gdje god Romi željeli da žive.
Autorka: Verica Spasovska
Odgovorni urednici: Ivana Ivanović / Svetozar Savić