O Kim Jong-unu je već napisano puno toga i s pravom rijetko nešto zaista dobro. No u trenutnoj situaciji, koja bi mogla postati kritična, o sjevernokorejskom vođi se može potvrditi jedno: Kim Jong-un ne postupa neracionalno. On, prije bi se moglo reći, ima strategiju. I tu strategiju slijedi sa velikom tvrdokornošću u čemu je sličan svom ocu Kim Jong-ilu i djedu Kim Il-sungu. No nasuprot precima on očito osjeća akutni pritisak vremena. To je svakako povezano sa promjenom vlasti u Washingtonu.

Trumpova vlada je najavila da je Obamina strategija "strateškog strpljenja" u odnosu prema Sjevernoj Koreji završena. Proturječni signali iz Washingtona koji od januara stalno stižu, za Kim Jong-una vjerojatno ne znače ono što oni u stvarnosti jesu, naime to da u američkoj vladi vlada nered. Kim Jong-un puno više proicira na Washington ono što sam radi i smatra dakle da je sve što je javno rečeno - do detalja dogovoreno. I iz te (Kim Jong-unove) perspektive zbrka na drugoj strani onda vrlo brzo izgleda kao prijetnja jer ona potencijalnog protivnika (navodno ciljano) zbunjuje.

Zbog toga Kim Jong-un vidi opasnost za sebe. Važan razlog za to je da on samo u propagandnom smislu može na istoj razini djelovati sa Amerikom. Nasuprot tome vojno to još zadugo nije slučaj. U tome nisu ništa promijenila ni dva atomska i brojna druga testiranja raketa. Kim svoj atomski program želi, što je prije moguće, tehnički dovesti do kraja jer on uvjerava sebe da se samo tako može zaštiti od napada.

Potpuno drugo pitanje je da li dobri savjeti SAD-u primjerice od Kine koja predlaže da Washington ipak treba stupiti u dijalog sa Pjongjangom zaista mogu i riješiti konflikt. Ako naime postoji konstanta u Kim Jong-unovom životu onda je to da on nikome ne vjeruje, a posebno ne nekome iz inozemstva i također ni jednom komadu papira. Zbog toga je doduše teoretski moguć sporazum sa Sjevernom Korejom, iako je praktično teško postići dogovor o potpunoj denuklearizaciji sjevernokorejskog poluotoka. Ali skoro je nemoguće vjerovati da bi se Kim Jon-un držao tih odredbi. Tako daleko racionalnost sjevernokorejskog vođe ipak ne doseže.