Najprije o skandalu u evangelističkoj crkvi. Mjesecima je javnost u Njemačkoj uz čuđenje i zgražavanje pratila otkrića seksualne zloupotrebe djece u Katoličkoj crkvi. Čini se da, u najmanju ruku, slične pojave nisu bile strane ni u sestrinskoj, Evangelističkoj crkvi. Biskupkinja Marija Jepsen, prva Luteranska biskupkinja u svijetu, za to je platila ceh.

Prebacuje joj se da je godinama znala da je jedan evangelistički pastor seksualno zlostavljao djecu i da nije dovoljno konkretno reagovala. Sveštenik je doduše povučen iz svoje parohije, ali je nastavio da radi u jednom maloljetničkom zatvoru, kao dušebrižnik i nastavnik vjeronauke… Osim toga, biskupkinja je najprije tvrdila da nije znala o svemu tome.

Zloupotreba u ime Boga!

U komentaru minhenskog Zidojče cajtunga, između ostalog, piše: „Ovo je tužan kraj mandata koji je počeo kao epohalni preokret. Marija Jepsen, koja je 1992. godine postala prva biskupkinja Luteranske crkve, podnijela je ostavku. Zato što se pogrešno ponašala u jednom strašnom slučaju seksualne zloupotrebe djece, i zato što je predugo odbijala da prizna da se pogrešno ponašala…

U Evangelističkoj crkvi funkcionišu isti mehanizmi kao i u Katoličkoj: Želja da se zaštite institucije, pomutila je njen sluh za nesreću žrtava. Deset godina je crkva ćutala, žrtve su te koje su prekinule to ćutanje! I u demokratski organizovanim crkvenim opštinama, u kojima nema celibata, moguće je seksualno zlostavljanje djece. Seksualnog nasilja ima svuda, ali kada to sveštenici čine onda zloupotrebljavaju svoj položaj u ime Boga. Riječ je o posebnom “silovanju duše” djece i maloljetnih.“

O istoj temi u Frankfurter algemajne cajtungu čitamo: „Hamburška biskupkinja Marija Jepsen oduvijek je sebe vidjela na strani onih koji su manje odgovorni za patnju u svijetu. Zato ju je posebno teško pogodila optužba da je svjesno skrivala seksualno zlostavljanje u Evangelističkoj crkvi – mada mnogo govori u prilog tome da njeni propusti nisu bili tako strašni. Ima tu paralela sa slučajem biskupkinje Margot Kesman, koja se u februaru povukla zbog vožnje u pijanom stanju: vodeći evangelistički sveštenici zastupaju stanovište da za njih važe daleko stroži kriterijumi nego za obične vjernike. Šteta, 65-godišnja Marija Jepsen sugurno je zaslužila da se od nje drugačije oprostimo.“

Politička nespretnost zvana Kristine Šreder

O prijedlozima Kristine Šreder, ministarke za pitanja porodice, u Zidojče cajtungu čitamo: „Politička nespretnost dobila je ime – zove se Kristina Šreder: Najprije je tvrdila da se zbog mjera štednje ne smije dirati doprinos za roditelje. A onda je prihvatila mjere koje nisu mogle biti gore, pošto će se ova pomoć oduzimati upravo onima kojima je najpotrebnija – ljudima koji žive od socijalne pomoći, takozvane Harc 4. Logika je sljedeća: ako primalac socijalne pomoći obavlja i neki drugi posao (da bi uopšte mogao da preživi) oduzima mu se pomoć za roditelje!

Ministarkini planovi su istovremeno nespretni i nemoralni. Najgore je to što ministarka nema smisla za stvarnost – ona zaboravlja da Savezna Republika Njemačka ima jedan dramatičan problem – siromaštvo djece. Svako šesto dijete odrasta u porodici kojoj prijeti opasnost od posljedica siromaštva, a državi, već godinama, ne polazi za rukom da bilo šta promijeni. Ako se planovi ministarke Šreder sprovedu u djelo, na hiljade djece naći će se u siromaštvu. To je krajnje nemoralno, posebno ako se istovremeno djeca bogatih štite.“

Priredila: Mirjana Kine Veljković

Odg. urednik: Svetozar Savić