Njemački mediji pomno prate akciju francuske policije, koja prazni izbjeglički logor u Kaleu. Mnoge izbjeglice pružaju otpor u strahu da će biti prebačene na mjesta iz kojih će im dalji put u Veliku Britaniju biti vrlo otežan. Neki objekti u kampu zvanom „džungla" su zapaljeni, a policija je odmah na početku akcije naišla na veoma jak otpor ljudi iz kampa. Dovezeni su autobusi kojima se izbjeglice prebacuju u jednu od dvije regije u Francuskoj, koje su im ponuđene kao utočište.

No, komentari i analize objavljeni tokom vikenda posvećeni su drugim aspektima izbjegličke krize, posebno jednom događaju u njemačkom gradiću Šmelnu: u tamošnjem prihvatilištu za izbjeglice jedan mladić starosne dobi između 15 i 17 godina se ubio, skočivši sa prozora. Pod prozorom su se okupili prolaznici a prema nekim svjedočenjima, bilo je onih koji su mu dovikivali da „skoči već jednom" . Sada se oko toga razvila čitava diskusija sa potpuno različitim svjedočenjima više ljudi.

Premijer savezne pokrajine Tiringije Bodo Ramelov u razgovoru za radio DLF (Dojčlandfunk) rekao je da nije sigurno da su prolaznici „ohrabrivali" samoubicu, pa čak i da je moguće da su mu vikali da skoči u platno koje su ispod prozora razapeli vatrogasci. To, doduše, otvara pitanje: kako je mladić poginuo i pored razapetog platna, ali u izvještajima ima više verzija događaja, zavisno od svjedoka. Ramelov je naglasio da iza ovog incidenta ne vidi posebnu netrpeljivost prema strancima koja bi bila karakteristična za istočnu Njemačku, već da je riječ o povećanoj brutalnosti društva – da se ljudi svuda u državi, bez obzira da li je riječ o istoku ili zapadu zemlje, okupljaju oko mjesta nesreće i često ga i snimaju mobilnim telefonima, pa time čak ometaju ekipe koje pružaju pomoć.

To nisu pojedinačni incidenti...

Na društvenim mrežama su se pojavili mnogobrojni izrazi saučešća i žaljenja zbog smrti mladića iz Somalije, ali ima i mnogo onih koji su izrazili radost zbog toga i veliku mržnju prema izbjeglicama. Evo izvoda iz komentara, koji su objavljeni u njemačkoj štampi.

List Nojes dojčland (Berlin) piše: „Previše je Nijemaca koji se osjećaju kao žrtve, ali nikada kao počinioci. Pri tome je jedina prava žrtva ove drame – mrtva i sa njim je još jednom umrla i empatija. Na internetu postoje bezbrojni komentari puni mržnje, u kojima se poginuli mladić proglašava kriminalcem, gdje se ljudi raduju zbog toga što sada postoji „jedan manje" i nadaju da će za njegovim primjerom da se povedu i druge izbjeglice. To je čist rasizam."

Emder cajtung (Emden): „Ovakvi događaji nas ostavljaju bijesne i bez riječi. To više nisu pojedinačni incidenti i zato smo skloni da u njima vidimo sve veće napredovanje duhovne pustoši u našem društvu. Pri tome u ovom slučaju nije ni važno da li je žrtva izbjeglica ili neko drugi. Prave ljudske drame se pretvaraju u jeftine filmske zaplete, bez obzira na to ko je „u glavnoj ulozi". Za mnoge ljude, odavno više ne postoji granica između realnosti i fikcije. Za njih je sve igra. I ako neko pred njihovim očima hoće da se ubije, za takve ljude to više nije stvarno. Jedan čovjek je sebe precrtao. „Pa šta?"- kao da kažu dok kače svoje odvratne sike na internet. Grozno!"

List Tagesšpigel (Berlin) pozabavio se šansama izbjeglica da nađu posao u Njemačkoj i saznao da izbjeglice sa manjim kvalifikacijama lakše nalaze posao od onih visoko kvalifikovanih: „16 odsto pridošlih sa niskim kvalifikacijama je u prvoj godini boravka u Njemačkoj našlo posao; to uspijeva samo 10 odsto izbjeglica sa završenom srednjom školom, ali samo 9 odsto izbjeglica sa visokom stručnom spremom". U pitanju su podaci za 2015. godinu - list prenosi i da su „izbeglice najslabije plaćene od svih grupa na tržištu rada".

Berlinski Berliner morgenpost prenosi da u njemačkoj prijestonici „još uvijek više od 20.000 izbjeglica živi u provizornim prihvatilištima.

Bečki dnevnik Standard je objavio komentar o vraćanju izbeglica iz Austrije u Hrvatsku, u kome piše i ovo: „Sada bi bilo od pomoći da se tim ljudima pomogne da dobiju realne perspektive, da ne gaje lažne nade i da sarađuju sa pomagačima u Zagrebu. Ali, jedno je sigurno: i Hrvati će uspjeti. Nema smisla da se, s jedne strane, traži evropska solidarnost kada je riječ o raspodjeli izbjeglica, a da se, kada dođe do vraćanja izbjeglica u okviru te akcije, ona kritikuje. Hrvatska ima kapacitete, a Evropska unija joj već godinama pomaže u uspostavljanju struktura za azilante. Zbog sadašnjeg izazova, sistem će zasigurno postati bolji."