Dobrih pola godine je prošlo otkad je Mosul, glavni grad iračke provincije Ninive, oslobođen iz ruku terorista "Islamske države". Mjesecima su trajale borbe koje su se vodile za i svaku najmanju ulicu. Broj ubijenih se u međuvremenu procjenjuje na 10.000. Stari grad Mosula koji leži na zapadnoj obali Tigrisa je u ruševinama. Ipak: od nekoć 200 tisuća stanovnika, pet tisuća u međuvremenu ponovno živi ovdje. Još uvijek se ovdje nalaze mine, još uvijek se miris smrti nadvija nad tom četvrti. Gradski uposlenici svaki dan iznova tragaju za leševima - bagerima, ali i golim rukama razgrću kamenje od porušenih zgrada. "Gradska uprava je osnovala jedan odbor koji bi trebao skloniti leševe IS-ovaca koje se nalaze ovdje svugdje u gradu - kako bismo spriječili bolesti i epidemije i riješili se smrada, a i kako bismo pomogli obiteljima da se vrate, da život bude ponovno kao prije", kaže Duraid Mohammed, voditelj toga tima. 

Najvažnije je ponovno otvoriti škole

Međutim, gradu nedostaju pitka voda i struja. A u čitavoj provinciji Ninive niti svaka deseta liječnička organizacija ili klinika ne radi. Nedavno je Unicefu pošlo za rukom da u dvije bolnice u Mosulu uspostavi barem dva odjela. Jedan liječnik pripravnik ističe da je potrebno dosta napora da se bolnice obnove: "Pogledajte ovu devastaciju! U istočnim dijelovima grada nije tako strašno. Ali u zapadnim dijelovima su sve klinike uništene. Potrebni su nam lijekovi, potrebno nam je sve. A kad uposlenike pitate zašto ne dolaze na posao, kažu da bez plaće ne mogu raditi te da ne mogu platiti ni liječnički mantil." 

Kad je strahovlada IS-a bila na vrhuncu, ti fanatičari su oko jednu trećinu Iraka držali pod svojom kontrolom. Taj samoprozvani kalifat danas važi kao razbijen. Ali je u zapadnom Mosulu i u drugim mjestima cijena za to je bilo potpuno uništenje infrastrukture. Kako se navodi u jednom aktualnom izvješću kojega je izradila Svjetska banka po nalogu iračke vlade, obnova zemlje će kratko- i srednjoročno koštati 88 milijardi američkih dolara. To je više od čitavog državnog proračuna za ovu godinu. Stoga čak i naftom bogati Irak mora moliti za pomoć. Dhannoon Qader, čistač ulica u zapadnom Mosulu nema povjerenja u to da će novac međunarodnih donatora stići tamo gdje bi ustvari trebao stići. "No, najvažnije je da se škole ponovno otvore. Trenutačno nijedno dijete ne ide u školu, jer su jedine škole koje su otvorene one na drugom kraju grada", kaže on.

Milijuni povratnika, ali i izbjeglica

Mnogi Iračani smatraju da je njihova vlada korumpirana. Stoga međunarodne humanitarne organizacije pomno paze na to da novac donatorskih zemalja ne nestane u mračnim kanalima. Jaber Abd Haji, zamjenik iračkog ministra za stambenu gradnju, priznaje da je ranije "doista novac rasipan ili je utrošen u nevažne projekte i potpuno netransparentno. Ali smo, međutim, već sada s dosta manje sredstava uspjeli puno uraditi".

Ipak, Ujedinjeni narodi su u prosincu javili kako je broj povratnika u međuvremenu veći nego broj izbjeglica koje se nalaze unutar zemlje. Prema tim navodima se 3,2 milijuna Iračana moglo vratiti kući, dok ih je 2,6 milijuna i dalje u bijegu. No, za obje te skupine stanje s opskrbom u svakom smislu je i dalje uglavnom veoma loše.