Poslije 30 godina provedenih na čelu države, Omar al-Bašir je svrgnut sa predsjedničke pozicije. Sudanci su time pokazali, kao i tokom proteklih decenija, da su u stanju mirnim putem ukloniti neželjenog predsjednika. Dani koji slijede su sada izuzetno kritični, jer se moraju razjasniti važna pitanja.

Omar al-Bašir je čeličnom rukom upravljao zemljom. Aktivisti su hapšeni i mučeni. U pograničnim područjima prema Južnom Sudanu i Darfuru uvijek iznova su se vodili vojni sukobi. A korupcija je predstavljala sveprisutnu karakteristiku sudanske elite. Iako su se od devedesetih godina određene slobode poboljšale, Sudan je najčešće bio rangiran na samom dnu tabele u pogledu razvoja i poštivanja ljudskih prava.

Više od protesta "za hljeb"

Od decembra prošle godine Sudan su potresli najveći protesti protiv Al-Baširovog predsjednikovanja. Počeli su u a gradu Atbari, 300 kilometara udaljenom od prijestonice Kartuma, jednom od centara sudanskog željezničkog saobraćaja i prebivalištem mnogih radnika. Protesti su u najkraćem roku zahvatili cijelu zemlju. Zbog toga se državni udar ne može posmatrati kao izolovan događaj, već više kao rezultat lančanog slijeda događaja: Nakon secesije Južnog Sudana, ova zemlja nije samo izgubila značajan dio svoje teritorije, već i veći dio svojih prihoda od nafte. Iako je režim uvijek iznova kratkoročno subvencioniran novčanim sredstavima koja su prvenstveno dolazila iz Zaljevskih zemalja, stope inflacije do 70 posto bile su normalna pojava, a ne izuzetak.

Aktuelni protesti su često karakterisani kao tzv. protesti za hljeb, u kojima su ljudi demonstrirali protiv porasta cijena hljeba i benzina. Da, oni su u suštini u početku i bili prvenstveno ekonomske prirode, ali u središtu svega su se nalazila ljudska prava i slobode. Također, semantika pojma "protesti za hljeb" vrlo je problematična, jer degradira elementarni cilj protesta. Do njihovog pooštravanja je došlo u februaru ove godine, kada je Omar al-Bašir proglasio vanredno stanje. On je demonstrantima ponudio da će odustati od ponovne kandidature za izbore 2020., ali su oni zahtijevali njegovu trenutnu ostavku. Od prošle subote demonstranti su blokirali, ne samo glavno sjedište vojske, već i predsjedničku palatu. Datum nije slučajno odabran, jer šesti april je godišnjica Aprilske revolucije iz 1985. 

Za razliku od sigurnosnih snaga, vojska je uvijek bila bliska narodu. Ona je odigrala odlučujuću ulogu ne samo u Oktobarskoj revoluciji 1964. i Aprilskoj revoluciji 1985., već i u aktuelnim protestima. Ne samo da je ona otvorila svoja vrata demonstrantima, već ih je i aktivno štitila od napada sigurnosnih snaga. Razlog za to je jasan: vojska je jedan od najvećih poslodavaca u Sudanu i teško da postoji veća sudanska porodica koja nema jednog svoga člana u oružanim snagama.

Protesti se nastavljaju

Vrijeme neposredno nakon državnog udara sada je odlučujuće za smjer u kome će ići ova zemlja. Svrgavanjem i hapšenjem Al-Bašira od strane vojske postignut je glavni cilj demonstranata, ali je malo vjerovatno da će sada biti ispunjeni i svi drugi njihovi zahtjevi. Već je najava ministra odbrane da će do novih izbora, koji se održavaju za dvije godine, zemljom upravljati prelazno vojno vijeće, naišla na otpor na ulicama. Razvoj situacije u ovoj zemlji do daljnjeg ostaje posve otvoren. Međutim, demokratska otvorenost i participacija bili bi poželjni ne samo za Sudance.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android