DW: 25 godina po potpisivanju Njemačko-poljskog ugovora o dobrosusjedskim odnosima, neki političari bi da o njemu nanovo pregovaraju. Šta se Poljacima ne dopada u tom ugovoru?

Trebalo bi uspostaviti veću simetriju kada je riječ o njemačkoj manjini u Poljskoj i Poljacima koji žive u Njemačkoj. Želimo da se oni izjednače, na primjer, da poljska djeca u njemačkoj lakše mogu da nauče svoj maternji jezik. 1991. to nije bilo u prvom planu, jer je tada naš glavni cilj bio da uđemo u zapadne strukture. Ugovor smo vidjeli kao kamen-međaš na putu u NATO i EU, a Njemačka je bila zagovornik tih ambicija.

Da li su prava Poljaka u Njemačkoj najvažnija bilateralna tema?

Moramo otvoreno da govorimo o tome, a ne da se odmah svađamo. Želimo da Poljaci u Njemačkoj dobiju status manjine, kao što je bilo prije 1940. Ali danas je najvažnije pitanje imidža. Njemački mediji po meni ne pružaju objektivnu sliku Poljaka. Razlog zato mogu biti različiti stupnjevi znanja. Imamo mnogo stručnjaka za njemačko-poljske odnose i Njemačku. Ali, obrnuto, takve ekspertize nema u Njemačkoj, iako se ponešto i promijenilo. Veliku ulogu i dalje imaju stereotipi, a kada mediji postave neki trend, teško ga je promijeniti. Kada vlada određeni diskurs, dobre vijesti i neko drugo gledište nemaju šanse. Poljska jeste i ostaće demokratska zemlja, u kojoj je na normalnim izborima došlo do smjene vlasti, a društvo to prihvata. I pored toga, dio njemačkih medija slika jednu lošu, pogrešnu sliku Poljske - kao da su Poljaci protiv Evrope.

Njemački mediji pokazuju ono što što već mjesecima vidite na poljskim ulicama: hiljade ljudi koji demonstriraju za demokratiju.

To je mala grupa. Nekoliko hiljada nezadovoljnih nisu mnogo u gradu od dva miliona stanovnika poput Varšave. U Francuskoj ili drugdje takođe su hiljade ljudi na ulicama, nuklearne elektrane ili podzemne željeznice ne funkcionišu. Građani imaju pravo da izraze svoje mišljenje. To pokazuje da demokratija funkcioniše.

Zašto bi u Njemačkoj neko negativno slikao Poljsku?

Naviknuti smo da aktuelne njemačko-poljske odnose označavamo kao najbolje u istoriji. Pri tome su i prethodne vlade na te odnose gledale relativno nekritički. Naravno, u istoriji nije bilo vremena koje je tako dobro, prijateljsko, orijentisano na saradnju kao današnje. Ali, ako mislimo na posebnost tih odnosa, ne smijemo zatvarati oči pred činjenicom da nam se gledišta razlikuju. Među partnerima je to moguće.

Ali, ne bih da govorim o razlikama. Sa Njemačkom nas povezuje zrelo partnerstvo, u kome otvoreno govorimo o razlikama. Neki mediji, nažalost, tada aktiviraju alarm - kao da ćemo uništiti odnose. Pri tome ima objektivnih razlika - u bezbjednosnoj, energetskoj i ekonomskoj politici. Kada ukažemo na razlike, neki u Njemačkoj se ne osjećaju prijatno, jer mi imamo sopstvenu energetsku politiku ili druge interese u Zapadnoj Evropi. Različiti interesi imaju svoj razlog: mi smo geografski na drugom mjestu i imamo drukčiji odnos sa Rusijom.

Je li Rusija razlog zbog koga postoji podjela između Nijemaca i Poljaka?

Sa Frank-Valtrom Štajnmajerom smo otvoreno razgovarali o tome. Razlikujemo se kada je riječ o Rusiji, ali i o rješavanju problema u Evropi - ili tome kako će ona izgledati u budućnosti. Nama je stav velike Britanije, koja želi da zaustavi evropsku superdržavu, bliži.

Da li je saradnja sa Njemačkoj za Poljsku danas prioritet?

Privredna saradnja nam je intenzivna, govorimo čak o simbiozi. 2015. je naš obim trgovine iznosio oko 90 milijardi evra. Poljska je danas sedmi trgovinski partner Njemačke. Sada nam je potrebna dobra susjedska kooperacija na planu bezbjednosti. Poljska je krilna zemlja NATO - i to će ostati decenijama. Osim toga, graničimo sa konflitknim regionima. Nijedna druga zemlja EU ili NATO nema granicu sa agresorom ili sa žrtvama agresije - sa Rusijom i Ukrajinom. Zato očekujemo od Njemačke razumijevanje kada se o tome radi - isto kao i pozitivne odluke na samitu NATO u Varšavi.

Ali Njemačka spada u zemlje koje se zalažu za jačanje istočnog krla NATO.

Ali, nas razdvaja koncept zastrašivanja. Mi smatramo da zastrašivanje može biti uspješno ako NATO kod nas stacionira trupe. U njemačkoj argumentaciji, to vide kao konfrontaciju prema Rusiji. To na razlikuje.

Kao stoje stvari sa približavanjem pozicija?

Postoji napredak u radu NATO. Savez je poslao bataljone u četiri zemlje, u Poljsku i u baltičke zemlje. Još se razjašnjava ko će u njima učestvovati. Nijemci su se opredijelili za Litvaniju.

Šta treba da se desi da bi samit NATO u Varšavi mogao da se označi kao uspješan.

Moraju se donijeti odluke o prisustvu na istočnom krilu, baš kao u odnosu na opasnost sa juga. I sadašnja NATO-EU je važna tema. Neki već zbijaju šale o "zamrznutom sukobu", i zato se nadam da će se led otopiti. Još jedna tema su odnosi sa Rusijom. U pitanju je više od običnog kontakta i sastanka Savjeta NATO-Rusija, to do sada nije donijelo mnogo. Ključ za bolje odnose se nalazi u Moskvi. Ona je povrijedila međunarodno pravo, odatke je napadnuta druga zemlja i podržavaju se pobunjenici. Ne možemo da zaboravimo i ukinemo sankcije. Potrebna je kazna koja će omogućiti povratak dijalogu.

Čemu ćete nazdraviti na njemačko-poljskim svečanostima?

Dobrosusjedskim odnosima, prijateljstvu i miru. Veliki uspjeh od 1945. do danas je u tome što nismo imali veliki rat u Evropi. Tu i tamo je bilo sukoba, kao na Balkanu ili u Ukrajini, ali ne onakvog rata kakav je Evropa dugo imala. Razlozi za to su jake ekonomske i političke veze. Utoliko ću nazdraviti miru, ali i evropskim i tranatlantskim institucijama koje zastupaju interese svih zemalja-članica.