„Od svega što sam vidio u Mariupolju posebno mi se urezala u pamćenje jedna slika: leš novorođenčeta koje je ležalo na podu u podrumu jedne bolnice." Mstislav Černov opisuje tu scenu u razgovoru za Deutsche Welle. Bila je to njegova posljednja snimka iz Mariupolja. Istog dana je napustio opkoljeni grad.

„Mi smo upravo snimali u jednoj bolnici, kada mi je prišao jedan liječnik i zamolio me da pođem s njim u stražnje dvorište", izvještava Černov. „Tamo sam vidio na desetke leševa koji su ležali na podu, umotani u plastične vreće ili tepihe." To su bila tijela civila koji su poginuli u bombardiranju, priča on. Liječnik ga je potom odveo u podrum, gdje je bilo još leševa. „Među njima je bio i taj mali paket. Liječnik se sagnuo i odmotao ga i ja sam vidio da je to malo tijelo jedne bebe. Pored njega je ležao papir na kojem je pisalo da je bila stara 23 dana."

Černov je video-novinar novinske agencije Associated Press. On i njegov dugogodišnji kolega, novinar i fotograf Evgenij Maloletka, dobili su nagradu DW-a Freedom of Speech Award za svoje izvještavanje iz Mariupolja u februaru i martu (veljači i ožujku) ove godine. Oni su stigli u taj lučki grad samo nekoliko sati prije ruskog napada na Ukrajinu i izvještavali su odande do sredine ožujka, kada su bili evakuirani. 

„Ponekad su ljudima za preživljavanje informacije važnije od hrane. Ta pomisao nas je tjerala da nastavimo raditi, pa čak i kada je to svakim danom postajalo sve teže", rekao je Černov na dodjeli DW-ove nagrade u ponedjeljak (20.6.) u Bonnu. „Tragedija Mariupolja će za mene uvijek ostati kao veliki ožiljak na mom tijelu i mom srcu, ali istovremeno i osjećaj da će naš rad, s kojim smo dokumentirali strahote rata, pomoći svijetu da razumije što se u Ukrajini dogodilo i tisućama onih koji su ubijeni u jednom besmislenom ratu da dobiju pravdu", rekao je novinar-fotograf Evgenij Maloletka.

Njihove fotografije i video-snimke pričaju u zastrašujućim detaljima kako je nekadašnji perspektivni grad Mariupolj pod masivnim ruskim bombardiranjem potonuo u razaranje i kaos. Novinari su dokumentirali beznadne uvjete u kojima su živjeli stanovnici grada, bez plina i struje, tjednima bez hrane i vode. Novinari su snimali masovne grobnice pune leševa civila i djece. Bez brojnih dokaza koje su time prikupili Černov i Maloletka, svijet ne bi tako brzo doznao što je ruska invazija značila za Mariupolj.

Fotografije su opovrgnule rusku propagandu

9. marta (ožujka) je Maloletka snimio liječnike kako iznose jednu trudnicu iz rodilišta uništenog u ruskim napadima. I Černov je snimio tu scenu. Trudnica i njezina beba su kasnije umrli, a njihove snimke su izazvale burne reakcije na društvenim mrežama. Novinari nisu mogli slutiti da će te slike biti na naslovnicama medija i potaknuti i službene reakcije. 

„Nije bilo jednostavno dobiti pristup internetu, pa nismo imali mogućnosti pratiti druge medije i vidjeti kakve je reakcije izazvalo to što smo snimali ili fotografirali", priča Černov. „Kada je bombardirano rodilište, bilo mi je jasno da je to jedan od najznačajnijih trenutaka ovog rata i da će te slike imati veliki učinak."

I dok su oni pokušavali poslati te snimke preko interneta, koji je bio dostupan samo na nekoliko mjesta u gradu i to s nestabilnim i slabim signalom, ruski mediji su bombardirali javnost tvrdnjama da u ruskim napadima nije bilo civilnih žrtava. No Maloletkine fotografije, objavljene na internetu, su dokumentirale razaranje bolnice i neosporivo pokazale da je stvarna situacija upravo suprotna.

Novinari kao meta

Za Černova i Maloletku izvještavanje iz kriznih područja nije bilo ništa novo. Černov je već izvještavao iz Sirije, Iraka i Mjanmara, a Maloletka je godinama dokumentirao Majdansku revoluciju u Ukrajini kako i sukobe u Donbasu i na Krimu. No Mariupolj je za njih bio nešto drugo. 

Černov smatra izvještavanje iz tog grada jednim od svojih najtežih i najopasnijih zadataka koje je ikada imao. „Taj rat je krajnje opasan i nepredvidiv i vodi se s ekstremno visoko razvijenim oružjem", objašnjava on. „Ti se plašiš za svoj život, ali istovremeno osjećaš i taj pritisak da proizvodiš materijal i šalješ ga van, jer je to važno." To osjeća svaki novinar koji izvještava iz Ukrajine, ističe Černov. 

Ruska vojska je uvijek iznova pucala na novinare, kako pokazuje jedan dokument Reportera bez granica. Prema informacijama neprofitnog Odbora za zaštitu novinara (CPJ), do 13. juna (lipnja) ove godine je u ratom zahvaćenim područjima u Ukrajini ubijeno najmanje 12 novinara. Ukrajinski izvori govore o većim brojkama. Ima i novinara koji se još uvijek vode kao nestali, koji su oteti ili su poginuli pod nepoznatim okolnostima. 2. travnja, nekih dva tjedna nakon što su Černov i Maloletka napustili Mariupolj, ruski vojnici su ondje ubili litvanskog autora dokumentarnih filmova Mantasa Kvedaraviciusa.

Povratak na bojište

Unatoč svim opasnostima, Černov i Maloletka planiraju povratak na bojište.

Černov polazi od toga da je situacija na istoku Ukrajine isto tako loša kao što je bila i u Mariupolju za vrijeme opsade, ako ne i gora: „Nitko ne zna koliko je civilnih žrtava i koliko su velika razaranja jer iz tih područja nema slika." On se želi vratiti na bojište jer je Ukrajinac i novinar. U Ukrajini se događaju stvari o kojima ljudi moraju biti informirani, kaže on.

„Kada pogledam mainstream medije dobivam dojam da je samo malom broju ljudi jasno koliko je rat u Ukrajini blizu Europe i kakve će masivne posljedice imati na cijeli svijet", žali se Černov i dodaje da će ovaj sukob u današnjem umreženom svijetu imati neslućene posljedice na politiku i gospodarstvo.

I zato je njegov rad za njega puno više od pukog izvještavanja iz ratnog područja. „Više se radi o izvještavanju na početku nečeg velikog, o tome biti svjedok događaja i borbi koja će određivati budućnost svijeta", jasan je Černov. I dodaje: „Kako kao novinar ne bih osjećalo dužnost da se izvještava o tome?"

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu