U martu ove godine, prema izjavi advokatâ Ratka Mladića, zdravstveno stanje njihovog branjenika se "naglo pogoršalo", te su zatražili od Pretresnog vijeća da odobri da se optuženi što prije prebaci na pretrage i liječenje u Rusiju. U svom zahtjevu su istakli da je optuženi izložen opasnosti od moždanog ili srčanog udara i da bi ga iz medicinskih i humanitarnih razloga trebalo privremeno pustiti na slobodu i omogućiti da se liječi u Rusiji, na klinici čiji naziv je u tom dokumentu izostavljen.

Mladićeva odbrana: u Moskvi je spas

Prije dvije godine, 2015. trojica ruskih ljekara specijalista obišli su Mladića i izjavili da njegov medicinski tretman u Hagu nije najbolji, da u terapiji koja mu je propisana ima propusta i predložili liječenje u ruskim klinikama kako bi se "smanjio rizik neželjenog ishoda". Te konstatacije potvrdilo je troje beogradskih ljekara, koji su proučili nalaze svojih moskovskih kolega. Uz tu medicinsku argumentaciju, koju su naveli u zahtjevu za privremenu slobodu i liječenje u Rusiji, Mladićevi advokati Branko Lukić i Dragan Ivetić su prije dva mjeseca dodali i jedan diplomatski prilog: Ruska ambasada u Holandiji pismeno je potvrdila spremnost svoje zemlje da primi na liječenje optuženog i ispuni sve zahtjeve koje s tim u vezi traži Haški tribunal.

Tužilaštvo je odmah reagovalo ističući da odbrana inscenira dramatično stanje kojeg uopšte nema, pozivajući se uz to na ljekarske nalaze koji su zastarjeli i neutemeljeni. Stav je tužilaca da zahtjev odbrane da se Mladić liječi u Ruskoj federaciji treba odbaciti, tim prije što postoji opasnost od njegovog ponovnog bjekstva. Tužioci su decidni: Mladić ima odgovarajuću medicinsku njegu i u pritvoru i u haškim klinikama, o čemu se i sâm pohvalno izrazio.

To je tačno: Mladić se na jednom sudskom zasjedanju javno zahvalio za medicinske usluge i liječenje koje mu je pruženo za vrijeme suđenja, zbog čega mu je znatno poboljšano zdravstveno stanje, istakavši da vjerovatno ne bi bio među živima da nije došao u Hag.

Tom izjavom, datom, doduše, prije četiri godine, Mladić nije baš išao na ruku svojim braniocima, koji su, odgovarajući na primjedbe tužilaštva, upozorili sudije Pretresnog vijeća da mogu biti odgovorni za fatalan ishod pogoršanja zdravstvenog stanja njihovog branjenika. Njegov život je sada u rukama Pretresnog vijeća, istakli su oni i zatražili hitno upućivanje Mladića u Rusiju, na kliniku, koja je i dalje nepoznata. Podsjetili su i da je Slobodan Milošević umro u pritvoru čekajući odluku o sličnom zahtjevu.

I Milošević tražio liječenje u Moskvi

Tačno je, Milošević je kao zastupnik sopstvene odbrane na sudskom zasjedanju 20. decembra 2005. usmeno zatražio da mu se, uslijed kardiovaskularnih problema i visokog krvnog pritiska odobri preko božićnjih i novogodišnjih praznika putovanje u Moskvu radi liječenja u "Naučno-medicinskom institut Bakuljev, kod akademika profesora Bekerijeva". Sudije su odmah odgovorile da takav zahtjev, ako želi da ga vijeće prihvati za "ozbiljno", mora podnijeti pismeno i po propisanoj proceduri. To su u Miloševićevo ime učinili njegovi dodijeljeni branioci i pribavili garancije vlade Ruske federacije da će biti poštovani svi uslovi Tribunala za boravak i liječenje optuženog u Moskvi.

Pretresno vijeće, pred kojim se sudilo bivšem predsjedniku Srbije po optužbi za ratne zločine na Kosovu, u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, odbilo je taj zahtjev 24. februara 2006. U obrazloženju, koje je potpisao predsjedavajući sudija Patrik (Patrick) Robinson, rečeno je da vijeće, i pored garancija ruske vlade i "ličnog obećanja optuženog", nije sigurno da će se on i vratiti u Hag. Uz to, vijeće u zahtjevu nije našlo uvjerljive razloge zbog kojih bi zdravstveni problemi optuženog bili bolje riješeni u Rusiji nego u Holandiji.

Na to su Miloševićevi dodijeljeni branioci 3. marta podnijeli žalbu, u kojoj zahtijevaju da se hitno preispita i promijeni odluka pretresnog vijeća i optuženom dozvoli odlazak u Moskvu. Žalbeno vijeće nije stiglo ni da razmotri taj zahtjev jer je nedelju dana kasnije, 11. marta 2006. godine, Milošević nađen mrtav u svojoj ćeliji u pritvorskoj jedinici UN u Sheveningenu. Utvrđeno je da je umro od srčanog udara, a 31. maja 2006. saopšteno je da za njegovu prirodnu smrt nisu odgovorni ni Haški tribunal, ni uprava Pritvorske jedinice ni holandski liječnici koji su se starali o njegovom zdravlju.

Žalbeno vijeće donosi odluku

U slučaju Ratka Mladića, Pretresno vijeće holandskog sudije Alfonsa Orija (Alhons Orie) je prije dvije sedmice presijeklo raspravu odbrane i tužbe odbacivajem zahtjeva da se optuženi prebaci na liječenje u Rusiju. Njegovo stanje je konsolidovano i stabilno, zaključile su sudije, i istakle da je, prema ocjeni nezavisnih ljekara specijalista koje je imenovalo Vijeće, Mladiću svih prethodnih godina pružana zdravstvena njega u skladu s međunarodnim normama i da nema nijednog akutnog zdravstvenog problema koji se ne rješava. Dodali su i da nadležni ljekar u pritvoru i holandski ljekari specijalisti već godinama redovno pregledaju Mladića i prate njegovo stanje. Vijeće stoga smatra da su njihovi izvještaji "pouzdaniji" od svih drugih konzilijuma, navodi se u saopštenju.

Uz te argumente, sudije pretresnog vijeća su navele da je Mladić 16 godina bježao od međunarodne pravde, pa mu se ne može vjerovati a iskazale su rezervu da bi se, i pored garancija ruskih službi, vratio u Hag kad se to od njega zatraži. A zatražilo bi se, ako ni zbog čega drugog, a ono zbog izricanja presude, koje se očekuje u novembru ove godine.

Mladićevi branioci svakako nisu mogli biti zadovoljni ovakvom odlukom, pa su podnijeli žalbu. Predsjednik Haškog tribunala Karmel Ađus (Carmel Agius) je, kako nalaže Statut ovog suda, formirao žalbeno vijeće u kojem će, uz njega, biti i sudije Liu Daćun (Daqun), Fausto Pokar (Pocar), Teodor (Theodor) Meron i Barton Hol (Burton Hall). Petočlano žalbeno vijeće razmotriće argumente Mladićevih advokata, tužilaca i pretresnog vijeća i, kako je najavljeno, donijeti konačnu odluku do 30. maja.