1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Smije li se prekinuti trudnoća?

Greta Haman
6. januar 2019

Smije li se prekinuti trudnoća? Rijetko koje pitanje izaziva toliko emotivnu diskusiju. Razlike u zakonodavstvu pojedinih zemalja pokazuju čitav spektar mišljenja o ovom pitanju. Predstavljamo pet zemalja.

Foto: picture-alliance/NurPhoto/M. Moskwa

"Pođite u Nizozemsku". Još do 1990-ih godina bio je ovo čest savjet ženama koje su u Njemačkoj željele prekinuti trudnoću. I danas je to za neke posljednja opcija jer u Nizozemskoj žene do 24. sedmice smiju obaviti pobačaj. U praksi se to međutim događa samo do 22. sedmice. U Njemačkoj su prekidi trudnoće nekažnjivi do 12. sedmice. U poređenju sa ostatkom svijeta liberalni zakon u Nizozemskoj je donesen 1984. godine. Kao posljedica toga su otvorene brojne klinike za pobačaj u koje dolaze i žene iz obližnjih zemalja. Oko 14 posto svih pobačaja koji se obave u Nizozemskoj obave žene koje dolaze iz inozemstva.

Unatoč liberalnom zakonu Nizozemska spada među zemlje sa najmanje pobačaja u svijetu. Na 1000 žena 2016. godine pobačaj je obavilo 8,7. Posljednjih 15 godina je broj relativno konstantan. Kao razlog za to eksperti navode sveobuhvatno objašnjenje i jednostavan pristup sredstvima za kontracepciju.

Rusija – pobačaj kao kontracepcijsko sredstvo

Prekid trudnoće u svijetu

Žene u Rusiji, koje danas imaju oko 50 godina su u prosjeku imale osam i deset pobačaja. Pobačaj u Rusiji i danas važi kao sredstvo za kontrolu rađanja. 2016. godine je obavljeno 700 000 pobačaja, a oko dva miliona poroda. Pobačaj je u Rusiji sa manjim ograničenjima legalan do 22. sedmice trudnoće, no često bude obavljan i do sedmog mjeseca.

Sovjetski savez je pobačaje dozvolio 1955. godine. Razlog: Ilegalni pobačaji su doveli do velikog broja smrtnih slučajeva. Istodobno informacije o kontracepcijskim sredstvima nisu dolazile u zemlju, a zdravstveni sistem je obavljanje pobačaja nudio besplatno. U socijalističkoj Kubi situacija izgleda slično: Loša dostupnost kondoma i pilula kombinirana sa relativno dobrim zdravstvenim sistemom dovela je do toga da su brojne žene imale više puta pobačaj.

SAD – zapravo dozvoljen, ali...

Od 1973. godine je pobačaj širom SAD-a legalan. Ipak 50 američkih saveznih država smije uvesti dodatna pravila. Tako je u 43 savezne zemlje od određenog trenutka trudnoće zabranjeno uraditi pobačaj. Iznimke ovdje važe samo ako su u opasnosti život ili zdravlje žene. U šest saveznih država žene prije pobačaja moraju obaviti razgovor u kojem im se govori da prilikom abortusa raste rizik od raka dojke – iako to naučno nije dokazano.

Demonstracije u SADFoto: Reuters/R. Wilking

Takve propise potiču u SAD vrlo aktivni protivnici pobačaja koji sa predsjednikom Donaldom Trumpom sada imaju i podršku sa samog vrha. Posebno veliku pažnju izazvao je novi zakon u saveznoj državi Iowa koji je donesen u maju 2018. godine. Republikanski protivnici pobačaja su uspjeli u tome da u novom zakonu bude odredba da pobačaji ne smiju biti obavljeni ako se kod fetusa mogu prepoznati otkucaji srca. To je u pravilu slučaj od šeste sedmice trudnoće. Prethodno je pobačaj bilo dozvoljeno obaviti do 20. sedmice.

Zakoni kao ovaj dovode do toga da brojne Amerikanke odlaze u Kanadu kako bi obavile pobačaj. Tamo je pobačaj od 1988. godine potpuno dekriminaliziran. K tomu ne postoje rokovi ili druga zakonska ograničenja.

Čile – dozvoljen u tri iznimna slučaja

Čile je dugo vremena bio jedna od zemalja sa najstrožijim zakonom kojim se regulira pobačaj. Tek početkom avgusta 2017. godine je pobačaj dozvoljen u tri slučaja: ako je riječ o trudnoće do koje je došlo silovanjem, ako je majka u opasnosti ili ako fetus ima smrtonosnu bolest. Bivša predsjednica Michelle Bachelet je predložila zakon kratko prije isteka njenog mandata. Danas je Bachelet visoka povjerenica za ljudska prava u Ujedninjenim narodima.

Aktivisti "Pro Lifea" u ArgentiniFoto: Reuters/M. Brindicci

Ipak unatoč novom zakonu ljekari u Čileu često ne obavljaju pobačaj. Kao razlog brojni od njih navode sukob sa savješću. Međutim faktički ne postoji ni infrastruktura za obavljanje pobačaja. Time je Čile primjer za stanje u Latinskoj Americi. U regionu postoje najrestriktivniji zakoni u cijelom svijetu kada je riječ o pobačaju, istodobno se ovdje u prosjeku obavlja najveći broj pobačaja. U Nikaragvi primjerice važi potpuna zabrana pobačaja – čak i onda kada je život majke u opasnosti. Ukoliko neko ipak poduzme takvu intervenciju prijeti mu kazna do 12 godina zatvora. Ujedinjeni narodi ovaj zakon uspoređuju sa mučenjem.

Indonezija – Zakoni o pobačaju važe samo za žene u braku

I u Indoneziji biva kažnjena žena koja se podvrgne pobačaju ili onaj ko ga obavi. Do deset godina zatvorske kazne prijeti ženama. Iznimke važe samo ako je trudnoća nastala silovanjem ili ako je ugroženo ženino zdravlje. A to pravo imaju samo žene koje su u braku i samo onda ako se suprug složi.

Ukoliko neka žena ipak obavi pobačaj ona je konfrontirana sa ogromnim društvenim pritiskom. U zemlji konzervativne vrijednosti kao i različite religije igraju veliku ulogu. Prema navodima Amnesty Internationala pet od 11 procenata slučajeva smrti trudnica u Indoneziji je uzrokovano nesigurnim pobačajima. Smrtnost trudnica u Indoneziji je jedna od najvećih u regionu istočne Azije.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android

Preskoči naredno područje Više o ovoj temi