Banjalučke demonstracije pod motom „Pravda za Davida" tema su opširne reportaže objavljene u online izdanju austrijskog lista Der Standardu. U njoj se navode sva imena i pojedinosti, kao i hronologija dešavanja vezanih za smrt Davida Dragičevića, koji je, kako se navodi, „bio veoma omiljen" u svom gradu.

„Neki Banjalučani zastupaju tezu da je 21-ogodišnji Dragičević bio u konfliktu sa mladićima iz kriminalnog miljea, koji su ga kasnije ubili i bacili u rijeku, a pretpostavlja se da ti kriminalci imaju zaštitu od strane uticajnih osoba. Dokaza za to još nema."

Novinarka Adelheid Wölfl, autorica ove reportaže, spominje i slučaj Dženana Memića, također 21-ogodišnjaka iz Sarajeva, te da je istraga o njegovoj smrti  kod članova porodice, prijatelja, ali i građana Sarajeva, jednako kao i u slučaju Davida Dragičevića, izazvala nepovjerenje u sudsku i policijsku vlast.

Sudovi i policija štite stranačke, ali i interese uticajnih porodica

„Oba nerazriješena ubistva oslikavaju dalekosežnost problema: manjak profesionalnosti, korupciju i nepotizam bh. pravosudnog sistama. Građani ispaštaju zbog tužilaca, sudija i policije koji su podložni uticaju stranačko-političkih interesa, određene familije ili uticajnih poslovnih ljudi."

To se u članku potkrijepljuje i posebnim poglavljem o patologu Željku Karanu, šefu Odjela sudske medicine u Banja Luci, koji je došao do zaključka da se Dragičević utopio, iako su na njegovom tijelu bili vidljivi tragovi udaraca i brutalnog nasilja.

Inače, Karan je bio patolog i u slučaj smrti Dženana Memića, navodi se dalje: „Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) u BiH već godinama piše o ovom kontroverznom stručnjaku, a jedan od članaka bio je vezan za slučaj smrti Momira Brkića iz 1996. godine. Karan je tada navodno tražio 10.000 maraka od Brkićeve supruge, obećavši joj da je neće teretiti za počinjenje ubistva. Međutim, Mirjana A. je bila nevina i prijavila je vlastima taj pokušaja ucjene. No, Karanu se ništa nije dogodio - zaštitio ga je tadašnji ministar pravde."

Protesti i u Beču

Familija, prijatelji i hiljade drugih građana BiH zbog nerasvijetljenih slučajeva smrti ove dvojice 21-ogodišnjaka izlaze na ulice, jer sumnjaju da se u oba slučaja stvari zataškavaju, piše još u tekstu.

„Dženanovog oca, Muriza Memića i Davidovog, Davora Dragičevića podržavaju stotine hiljada osoba na Facebooku, ali i na ulici. I u Beču su već bile održane demonstracije. Naredne bi se trebale održati u subotu u 18 sati na Heldenplatzu - jer je i bosanskohercegovačka dijaspora alarmirana“, piše bečki Der Standard.

Očajni uslovi u kojima borave migranti u Bihaću

Humanitarci Crvenog krsta na sjeveru BiH žale se na nedostatak podrške nadležnih institucija oko zbrinjavanja migranata, piše austrijski Cosmo.

„Oko 600 migranata u Bihaću se trenutno ne može dobiti tople obroke i smješteni su u improviziranim prihvatilištima. Nedostaje novac da bi se ovim ljudima osigurale osnovne potrepštine i uslovi. (...)

Objekti u kojima izbjeglice borave djelimice nemaju opskrbu vodom i strujom, na zidovima su pukotine, a na stropovima rupe. Sanitarni objekti također nisu adekvatno opremljeni, pri čemu je pristup vodi ograničen. ‘Sve do sada što je urađeno, postignuto je zahvaljujući pomoći građana i nekih nevladinih organizacija. U našim fondovima imamo već minus od 7.000 eura‘, kaže Selam Midžić iz Crvenog krsta."

Prijeti izbijanje epidemije šuge

Do sada, navodi Cosmo, državne i kantonalne institucije nisu poduzele ništa kako bi se osigurala sigurnost volontera.

„Osim toga, postaje sve veći porast oboljelih od šuge, koji bi mogao poprimiti razmjere epidemije. Crveni krst naglašava da oni ne žele izlagati svoje volontere riziku da se inficiraju. To je državni problem i bilo bi krajnje vrijeme da neko preuzme odgovornost, kažu iz Crvenog krsta. U Bihaću se suočavaju sa nedostakom volontera, a izostale su medicinska i profesionalna pravna pomoć migrantima", piše u članku Cosmo-a.
 

Pripremio: Faruk Šabanović

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android