Po nalogu „Inicijative Uri Jalo" britanski ekspert za požare Ijen Pek je izveo rekonstrukciju smrti tridesetšestogodišnjeg Urija Jaloa, koji je umro u požaru prije skoro 17 godina, u policijskoj ćeliji u njemačkom gradu Dasau. Na konferenciji za štampu u srijedu (3.11.) prikazan je i film o tom kontroverznom slučaju.

Brojni aktivisti koji se bave zaštitom ljudskih prava smatraju smrt tog čovjeka iz Sijera Leonea najgorim slučajem policijskog rasističkog nasilja. Na konferenciji za štampu postale su vidljive teške emocije koje ophrvavaju članove porodice. Urijev brat Saliu se obratio prisutnim. Ali je u suzama prekinuo govor i napustio prostoriju još prije prikazivanja filma.

Ova rekonstrukcija je do sada najdetaljnija u traženju odgovora šta se desilo tog 7. januara 2005. u ćeliji broj 5 policijske stanice grada Dasau. Izgrađena je verna maketa ćelije. Ruke i noge mladića odgovarajuće figure i snage vezane su kao što je 2005. bilo učinjeno sa Urijem.Tako se provjerila njegova mogućnost da se kreće i da se, kako tvrdi policija, sam zapali. Potom je u ćeliju stavljena lutka, sačinjena od plastičnog skeleta obloženog svinjskim mesom, iznutricama i kožom. Zapaljena je vatra.

Vezanih ruku i nogu

Na rekonstrukciji je ustanovljeno da dokumentovane posljedice požara – skoro potpuno izgorjelo tijelo i puno gareži na pločicama zidova – mogu da se rekonstrušu samo ako se prethodno izlije 2,5 litara benzina na lutku. Britanski ekspert Pek nije mogao sa sigurnošću reći da li je 2005. upotrijebljeno manje ili više tečnosti i da li se upotrijebio benzin ili neka druga zapaljiva supstanca. Ali je izričito tvrdio da je nemoguće da se takav požar izazove upaljačem.

Pek je zaključio da je Uri Jalo, čije su ruke i noge bile vezane za malu platformu na kojoj je bio dušek, „nije imao ni slobodu pokreta ni neku drugu mogućnost da sam zapali dušek“. Osim toga, tragovi dima na zidovima i na hodniku pokazuju da su vrata ćelije veći dio vremena od tih 30 minuta, koliko je požar trajao, bila otvorena.

„Smatram da su ljudi koji su snimili film kao i Inicijativa odradili odličan posao, gradeći ćeliju i postavljajući u nju dušek, kako bi stvorili nove uslove za rekonstrukciju", rekao je Pek. „Rezultati govore sami po sebi. Mislim da se i vidi da su oštećenja veoma slična”.

Zvanična objašnjenja

Odavno se smatra da je Jalo umro pod sumnjivim okolnostima. Prvi program njemačke televizije ARD došao je 2017. u posjed dosijea iz javnog tužilaštva Dasau prema kojem je više forenzičara iznijelo zaključak da je ubistvo vjerovatnije od samoubistva, te da je Jalo bio ili mrtav ili bez svijesti kada je potpaljena vatra.

Njemački mediji su 2019. izvijestili o još jednom forenzičkom vještačenju prema kojem je Jalo zadobio teške povrede u ćeliji – polomljenu lobanju, slomljen nos i slomljeno rebro. Ovo vještačenje je obavio jedan patolog iz Frankfurta na zahtjev „Inicijative Uri Jalo".

Uprkos tome, javno tužilaštvo obustavilo je istragu zbog nedostatka dokaza. Parlament pokrajine Saksonija-Anhalt je 2020. sačinio izvještaj o slučaju, koji ima 300 stranica. U njemu se doduše kaže da je ponašanje policije bilo pogrešno i „protivzakonito", ali da nema razloga za istragu o ubistvu.

Ipak, aktivisti očekuju da će najnovija rekonstrukcija događaja dati nove impulse njemačkom pravosuđu. Nadin Said iz „Inicijative Uri Jalo" kaže da je rekonstrukcija podvukla greške zvanične verzije. „Prvi put smo mogli da sprovedemo test pokreta u rekonstruisanoj ćeliji i da potvrdimo kako Uli Jalo nije imao dovoljno mogućnosti da zapali dušek. Fizički to nije bilo moguće, pa se teorija tužilaštva mora isključiti“.

Beate Beler je advokatica Jalove porodice. Ona je najavila da će rezultat eksperimenta dovesti do nove krivične prijave protiv vrhovnog državnog tužilaštva u Saksoniji-Anhaltu. Ona je podsjetila na još jedno saznanje proisteklo iz rekonstrukcije: Pek je ustanovio da miris benzina nije mogao da ostane neprimijećen, a prvobitni isljednici iz 2005. ga ne pominju.

„Onda nije uslijedila ni istraga u tom smjeru. Za tako nešto je potrebno svjesno odustajanje od istrage u tom smjeru i ignorisanje dokaza". Beate Beler se nada da su ta i druga saznanja dovoljna da se ponovo pokrene istraga, ili na pokrajinskom ili na saveznom nivou.

Muktar Bah, vlasnik radnje iz Dasaua bio je prijatelj Urija Jaloa. Vidio ga je veče uoči njegove smrti. Sada je prisustvovao konferenciji za štampu i pogledao film. „Dodatno me je potreslo kada sam vidio te scene. Činjenica da je tako izgorio – ne prođu ni dvije sekunde, a da ne pomislim na njega i na to šta ga je snašlo u toj ćeliji. Samo zbog njegove boje kože? To me rastužuje."

On dodaje da je Uri Jalo bio fin čovjek, volio je da priča o politici. „Bio je tako otvoren. Zajedno smo jeli, a on je dovodio Špance, Jevreje, Nijemce, Vijetnamce. Pitali smo ga gdje samo nalazi sve te ljude. Sve to me zaokuplja i dan danas."

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu