Za ljude poput Vladimira Makoviča je prije tri godine počeo otkucavati sudbonosni sat. Kada su u aprilu 2014. godine proruski separatisti u Donjecku na istoku Ukrajine osnovali svoju „Narodnu Republiku“, Makovič je ispred uprave okupirane teritorije pročitao „Deklaraciju o nezavisnosti.“ Do tada nepoznati Makovič, koji je sa svojom sijedom bradom više ličio na pravoslavnog sveštenika, napredovao je do zamjenika predsjednika „Vrhovnog vijeća“. Međutim, pola godine kasnije je Makovič nestao sa scene, a njegovo ime se u medijima ponovo pojavilo 12. marta kada je navodno umro od tumora na mozgu.

Smrt iz zasjede

S njegovom smrću je postala kraća lista još uvijek živih i aktivnih vođa separatista koji su od početka bili uključeni u sukobe. Mnogi su ubijeni, kao što je Mihail Tolstič, poznatiji kao „Givi“. Njegov ured, koji se nalazi nedaleko od Donjecka, u februaru je napadnut bacačem plamena. Nekoliko mjeseci ranije je Arsen Pavlov, poznatiji pod nadimkom „Motorola“, poginuo u liftu u koji je bio postavljen eksploziv. Bio je to najpoznatiji Rus koji se od početka borio na istoku Ukrajine. Oba komandanta su u ruskim medijima predstavljeni kao ratni heroji. Separatisti za njihovu smrt optužuju „ukrajinske diverzante", što Kijev demantuje. 

U Ukrajini se u ovakvim slučajevima prst rado upire u Moskvu i govori o „čišćenju“. Činjenica je da je više od polovine ubijenih vođa separatista ubijeno iz zasjede. Serhij Taruna, poslanik u ukrajinskom parlamentu za to ima objašnjenje: „To je borba za prljave poslove u kojoj se često poteže oružje“. Onaj ko se ne pridržava pravila igre biva eliminisan. Taruta je bivši poduzetnik iz rudarskog okruga Donbas.  Od marta do oktobra 2014. godine je bio guverner tog regona.

Infarkt sa 46 godina

Neki poznati separatisti umiru iznenada usljed bolesti, kao što je Valerij Bolotov. Prvi vođa „Luganske Narodne Republike“ umro je u januaru ove godine u svom stanu u Moskvi. Navodni uzrok smrti je zatajenje srca. Neki mediji sumnjaju da je Bolotov otrovan.

„Za Bolotova se kaže da je imao sukobe sa ruskim „mentorima" i vojskom kada se radilo o tome da puca na vlastito stanovništvo", kaže Aleksander Jeremenko, docent istočno-ukrajinskog univerziteta u Lugansku koji se sada nalazi u Sjevernodonjecku koji je privremeno sjedište administracije Luganske oblasti. „Bolotovljev nasljednik Igor Plotnickij, koji i danas vodi separatiste u Lugansku, s tim nije imao problema", kaže Jeremenko. Rusija negira da pruža vojnu pomoć Donbasu.

Genadij Cupkalov je sa 43. godine bio mlađi od Bolotova kada je u jesen 2016. godine navodno počinio samoubistvo u istražnom zatvoru u Lugansku. Separatisti ga optužuju za pripremanje državnog udara. I u ovom slučaju se spekuliše o ubistvu. Cupkalov je bio Bolotovljev zamjenik i „premijer" u Lugansku. „Cipkalov je bio najrazuminiji predstavnik separatista", kaže Jaroslav Halas, glasnogovornik guvernera Luganska Hanadija Moskala. S njim nisu održavani direktni kontakti, ali se primirje uvijek dogovaralo putem faxa. Cipkalov je stajao iza onog što kaže.

Dobro smišljeni plan

Serhij Harmaš iz Donjecka, glavni i odgovorni urednik internet portala „Ostrow" koji je trenutno živi u Kijevu, kaže da je teško procijeniti da li je veliki broj smrtnih slučajeva separatista ciljana akcija Moskve. U nekim slučajevima je zamislivo učešće ukrajinske tajne službe SBU. Ukoliko iza toga zaista stoji Rusija, onda nije samo cilj ukloniti svjedoke nego bolja kontrola u regionu.

Harmaš u svemu tome vidi planirani model. Moskva je „prave Ruse" kao i strastvene ukrajinske pristalice priključenja Moskvi uklonila po uzoru na Krim. Harmaš navodi da u prvu grupu spada Igor Girkin, koji se još zove „Strelkov" i koji je prema navodima medija jedan od bivših ruskih agenata tajne službe. Girkin je do augusta 2014. godine bio „Ministar odbrane" u Donjecku. „Premijer" je bio Aleksander Morodaj, politički savjetnik u Moskvi. Njegov kolega u Lugansku je također bio Rus iz Moskve, Marat Baširov.

Rusi su na čelu separatista bili vidljivi samo kratko vrijeme. Kada se rat rasplamsao sva trojica su svoje pozicije prepustili osobama koje su rođene u Ukrajini. Hamarš dalje navodi da u grupu onih koji su kasnije svrgnuti sa vlasti spada i Andrej Purgin koji je u Donjecku bio zamjenik „premijera" i koji je 2015. godine iznenada smijenjen. „Purgin je smijenjen kada je izašlo na vidjelo kako se priprema za referendum o priključenju Rusiji", kaže Harmaš. Purgin je demantovao navode o planiranju referenduma.

Skrivena kontrola

Harmaš i Taruta dijele mišljenje vlade u Kijevu da su obje „Narodne Republike" i dalje pod ruskom kontrolom. Taruta smatra da je aktuelni uticaj Moskve „95 posto". Rusija određuje centralne političke linije, ali i dalje ostaje „koridor za manipulacije, pljačkanje i zaradu velikih količina novca.

Stvari se uglavnom kontrolišu iz pozadine. Ukrajinski mediji ovih dana izvještavaju o navodnoj posjeti uticajnog savjetnika ruskog predsjednika Vladislava Surkova Lugansku. Glasnogovornik Kremlja se o tome nije želio izjašnjavati.

Ruski „mentori" na licu mjesta su na svim nivoima, ali nisu tako vidljivi. Osobe kao što je Aleksander Kasak, koji je prema Harmašovom riječima nauticajniji moskovski savjetnik separatističkog vođe u Donjecku Aleksandera Saharčenka, rijetko se pojavljuju u javnosti. Kasak je ranije živio u Letoniji. Tamo se našao na meti kritika zbog proruskih aktivnosti i 2004. godine je iz formalnih razloga  protjeran iz zemlje. Trenutno napoznatiji Rus u Donjecku je Sahar Prilepin, na Zapadu poznat kao pisac. On je u februaru otkrio tajnu da je zamjenik komandanta bataljona. U Ukrajini se apekuliše da je njegova zadaća da kao poznata osoba popuni prazninu koju su iza sebe ostavili ubijeni komandanti.