DW: Što Vas pokreće, što Vas motivira?

Željko Jovanović: Moja najveća motivacija je duboko uvjerenje da se naša zajednica može razviti u nešto veće od onoga što smo danas. Ideja kolektivne borbe, kolektivna spremnost da se organizira je vizija koju imam. A dijeljenje te vizije sa svim ljudima s kojima radim je nešto što upravlja mojim radom, mojim životom i mojim angažmanom u europskoj politici.

Kako želite svoju viziju pretvoriti u stvarnost?

Mislim da je najveća korist i privilegija koju sam imao u posljednjih nekoliko godina rad sa Fondacijom Otvoreno društvo. Imao sam šansu i upotrijebiti resurse mreže kako bih svoju viziju proveo u praksi: viziju kolektivnog djelovanja u romskim zajednicama. Super je što Fondacija Otvoreno društvo već 30 godina podržava Rome. I znam da nema mnogo ovakvih koncepata. Možda je ovo jedino mjesto na svijetu gdje je ovakva vizija u potpunosti podržana.

Vizija kolektivne spremnosti

Govorili ste o svom viđenju kolektivne spremnosti romske zajednice na samoorganiziranje. Koje su posebnosti te spremnosti?

Povijesno gledano, doživjeli smo nasilje i odbacivanje otkako smo došli u Europu prije nekoliko stoljeća. Suočili smo se s progonom, sterilizacijom, genocidom i još uvijek smo tu. Dakle, u našoj zajednici je riječ o tome kako se možemo prilagoditi drugim zemljama, drugim kulturama, drugim religijama, drugim situacijama. Vidjeli smo kako zemlje dolaze i odlaze u prošlosti, carstva dolaze i odlaze - a mi smo još uvijek ovdje, u međuvremenu smo stanovništvo od 12 miliona ljudi u Europi. 

Kada bi svi Romi ili većina Roma živjeli u jednoj zemlji, zasebnoj nacionalnoj državi, poput mnogih drugih u Europi, bili bismo srednje velika država EU. Bili bismo veći od Luksemburga, Malte, Slovačke, Mađarske, ali nismo imali priliku organizirati se kao drugi u prošlosti. Sposobnost prilagođavanja, poduzetnosti, pronalaženja rješenja, sposobnost govorenja različitih jezika, čak i sposobnost preživljavanja u najgorim situacijama - postoji nešto u ovoj kulturi i tradiciji i povijesti na čemu želimo graditi našu strategiju.

Spominjete sposobnost prilagođavanja. S druge strane, romska zajednica je sačuvala svoju jedinstvenu kulturnu baštinu, svoj identitet. Kako je to uspjelo?

Kad pogledate sposobnost naše zajednice da se prilagodi - uvijek smo morali napraviti izbor. Što moramo žrtvovati i što želimo zadržati. Na primjer, ja se zovem Željko Jovanović. Imam srpsko ime. Srpsko prezime. Moji roditelji odrasli su u pravoslavnom okruženju. I mi smo pravoslavni kršćani. Govorimo i srpski. Ali u isto vrijeme zadržali smo neke tradicije, neke načine zajedničkog života u našoj zajednici. Tako smo s vremenom nastavili tradiciju oko važnih životnih događaja: kada nam se rađaju djeca, kada se naši mladi vjenčaju, način na koji sahranjujemo svoje mrtve, način na koji slavimo, način na koji tugujemo, sve te životne događaje koji su vrlo specifični.

Kultura, kao što znate, nema jasnih granica. Naravno, miješamo se i s kulturama oko nas. Ali i danas se u svakoj zemlji i u svakoj zajednici može vidjeti da romske zajednice imaju neke specifične načine života, razmišljanja i svjetonazore koji se razlikuju od onih oko nas. Naravno, imamo i puno toga zajedničkog. Ali ova ideja o prilagodljivosti za nas je bitna. U isto vrijeme, također želimo istražiti nove načine za preživljavanje i napredak u zemljama u kojima živimo.

Strah od gubitka identiteta

Izvana ponekad izgleda kao da je romska zajednica još uvijek vrlo hermetična. Često se čini da je vrlo teško naći pristup njoj. Postoji li razlog za to ili je riječ o nesporazumu?

Ovisi o kontekstu. Neki ljudi misle da je romska zajednica previše zatvorena. Drugi kažu da je zajednica previše otvorena. Iznova i iznova bili smo iskorištavani i diskriminirani – čak su i nacisti htjeli znati više o našoj prirodi kako bi svoj plan proveli u djelo. Toliko smo puta bili maltretirani. Iz tog razloga u zajednici postoji svojevrsni zaštitni mehanizam.

S druge strane, vrlo smo otvoreni. Kada dođete u romske zajednice uvijek osjećate vrlo toplo gostoprimstvo. Istovremeno, neki predstavnici naših zajednica strahuju da smo ponekad previše otvoreni i da gubimo svoju kulturu, svoj jezik i određenu razinu zaštite da bismo i dalje bili ono što jesmo. To je uvijek kompromis. Ljudi se razvijaju, kulture se razvijaju i uvijek postoji kompromis između onoga što bismo trebali usvojiti i onoga što bismo trebali zadržati. Taj se dijalog odvija i unutar naše zajednice. 

Prilika za Europu

Koliki je doprinos romske zajednice europskoj ideji? Što Europa može postići kroz vaše inicijative, kroz suradnju s romskom zajednicom?

Trenutno osnivamo najveću romsku fondaciju u Europi, a vjerojatno i u svijetu. To znači da ćemo imati priliku kakvu nijedna generacija romskih aktivista nije imala. Prilika je pokazati snagu, talent i ljepotu romske zajednice.

Imamo agendu koja se može podijeliti u tri glavna područja. Prvi je ekonomsko jačanje Europe. Vidite, Europa je kontinent koji stari, čak i Njemačkoj treba 400.000 novih radnika svake godine kako bi održala svoju ekonomsku dominaciju u Europi i svoju konkurentnost u globalnoj ekonomiji.

S druge strane: Romi su najmlađa etnička populacija u Europi. Lako je razumjeti da je naša zajednica izvor budućih radnika. Zemlje gube mnogo novca zbog rasizma. Taj bi novac mogao biti imovina koju bi vlade mogle povećati kroz poreze, javne prihode, produktivnost i tako dalje ako bi ulagali u obrazovanje i zapošljavanje Roma. 

Pogledajmo regiju zapadnog Balkana, tu je glavni cilj postići više pomirenja, boljeg međusobnog razumijevanja i kulturne raznolikosti. Postoje li mogući odgovori na te izazove unutar romske zajednice?

Ako pogledate regiju Zapadnog Balkana, gdje su prije 30 godina bili međuetnički ratovi, mi smo bili "kolateralna šteta", ali ne i akter tih ratova. Dakle, nismo ih mi izazvali. Ali kad pogledate pregovore i mogućnosti pomirenja, mi ne sjedimo za stolom. I vjerujem da je to vrlo štetno za budućnost naše zapadnobalkanske zajednice. U svakom slučaju.     

Možemo pokazati kako je moguće živjeti zajedno s ljudima koji ne dijele istu vjeru i iste vrijednosti. Ali i dalje možete koegzistirati, surađivati, živjeti u miru. I to je nešto što ne samo Zapadni Balkan, nego i cijela Europa nije naučila. Pogledajte rat u Ukrajini. Pogledajte uspon krajnje desnice, čak i u Njemačkoj. Zapadni Balkan je još uvijek vrlo rizično područje kada je u pitanju očuvanje mira. Ali romska zajednica ovdje svakako nije faktor rizika, već faktor stabilnosti.

Rješenja i želje

Upravo je osnovana Fondacija Roma za Europu, Vi ste njen predsjednik. Riječ je o ambicioznom projektu. Vaš mandat trajat će sedam godina. Što želite postići u ovih sedam godina?

Mislim da ćemo imati što pokazati u ovih sedam godina. Rješenja koja su važna ne samo za ekonomski, politički i kulturni prosperitet Roma, već i cijele Europe. Europa, ovaj stari i ekonomski poljuljan kontinent koji se nalazi u političkim problemima, treba rješenja.

Vidimo kako populisti i desničarski ekstremni političari ne samo da osvajaju sve više mjesta u parlamentima, već su i na čelu vlada. Europa je kontinent koji se bori za vlastiti identitet i vlastite vrijednosti. Vjerujem da se rješenja koja ćemo pronaći moraju nastaviti razvijati i nakon 2030. kako bi bila značajna ne samo za Rome, već i za europsku ekonomiju, politiku i kulturu.

Budući da smo sada u vremenu Božića i Nove godine, pitala bih Vas za Vaše želje. Želja za vašu zajednicu: Što želite da Romi više učine? A što je vaša želja za većinu u društvu?

Za moju zajednicu: nadam se da možemo vidjeti snagu u svakom od nas; da različitost među nama prepoznajemo kao izvor snage, a ne kao izvor podjela. A ako od ovog Božića uspijemo okupiti još više naših najboljih i najpametnijih, naših ideja i doprinosa, onda će sve različitosti koje smo posljednjih godina naglašavali biti izvor snage. Možemo biti dio nečeg većeg od onoga što smo danas.

A za većinu u društvu to znači buđenje iz mjesečarenja u autoritarnosti, u fašizmu, u beznađu, od čega će se naša društva vrlo teško oporaviti. U tom smislu, mislim da se većinsko stanovništvo mora probuditi kako bi oživilo ljude, politiku, vodstvo, kako bi Europa bila bolje mjesto. Nadovezujući se na lekcije koje smo naučili iz Drugog svjetskog rata.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu