Anketni odbor Bundestaga koji istražuje aferu oko aktivnosti američke tajne službe NSA i njene odnose sa njemačkom službom BND, u maju 2014. je jednoglasno odlučio da pozove Edvarda Snoudena da svjedoči. Ali, pitanje je bilo: gdje saslušati Snoudena? Većina članova Odbora je bila za video-vezu sa njim na njegovoj lokaciji u Rusiji, ali je Snouden odbio da o tome govori na ruskom tlu. Dva člana Odbora su htjela da on svjedoči u Njemačkoj. On bi na to pristao kada bi mu vlada u Berlinu pružila zaštitu tj. izdala boravišnu dozvolu i garantovala da ga neće izručiti Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je on krivično gonjen.

Vlada mora da se izjasni

Dvoje pomenutih članova Odbora su podnijeli zahtjev u kome stoji da se „Od njemačke vlade traži da neodložno stvori uslove da svjedok Edvard Snouden bude saslušan u Njemačkoj (posebno da mu se omogući ulazak u zemlju i boravak u njoj kao i da mu se garantuje djelotvorna zaštita od izručenja)". Većina članova Anketnog odbora nije podržala ovaj zahtjev, pa se Odbor (kao cjelina) zbog toga nije ni obraćao vladi. No, dvoje članova Odbora, Konstantin fon Noc (Savez90/Zeleni) i Martina Rener (Ljevica), riješila su da se obrate – sudu.

Istražni sudija Saveznog suda pravde je razmotrio njihov zahtjev i saopštio da neobraćanje vladi nije bilo ispravno jer većina u Odboru nije objasnila zašto saslušanje Snoudena više ne smatra potrebnim. Zato sada Odbor mora da se složi sa zahtjevom dvoje svojih članova i zatraži pomoć vlade. Sud, međutim, nije obavezao vladu da omogući saslušanje Snoudena u Njemačkoj. On je samo odlučio da vlada mora da se izjasni o tome.

Njemačka i SAD imaju svoj sporazum...

To je za vladu teška pravna dilema sa škakljivom političkom pozadinom. Zahtjev za azil Snouden mora da podnese u Njemačkoj – a dozvolu boravka bi mogao da dobije samo ako Ministarstvo unutrašnjih poslova dozvoli njegov ulazak u zemlju „u cilju očuvanja političkih interesa Savezne Republike Njemačke“ (paragraf 22 Zakona o boravku stranaca u Njemačkoj). Ali, takva dozvola boravka ne bi štitila Snoudena od izručenja SAD.

EU i SAD su sklopile Sporazum o izručenju a odranije postoji i poseban bilateralni sporazum Njemačke i SAD. U njemu piše da izručenje može biti spriječeno ako dotičnoj osobi prijeti smrtna kazna ili se ono za šta je optužen smatra „političkim krivičnim djelom". Dakle, na neki od tih razloga bi vlada u Berlinu morala da se pozove ukoliko bi željela da spriječi izručenje Snoudena Vašingtonu. Ako se vlada odluči da ne „pomogne" Anketnom odboru Bundestaga, članovi Odbora koji to zahtijevaju moći će da se obrate i Ustavnom sudu.