Tek što se na sporazumu sa Iranom o njegovom atomskom programu osušilo mastilo, Rusija je istrčala i objavila kraj sankcija protiv Teherana. One su okončane, barem za Moskvu. Ostali potpisnici kompromisa o iranskom atomskom programu – SAD, Kina, Velika Britanija, Francuska i Njemačka – žele još da sačekaju. Oni namjeravaju da najkasnije krajem juna s vladom u Teheranu postignu obavezujući dogovor o tome – kako dalje. Kako spriječiti Iran da napravi atomsku bombu, a da ipak može da razvija nuklearnu industriju – isključivo u civilne svrhe.

Rusija slijedi samo sopstvene interese

Taj plan koji je u teškim pregovorima dogovoren u švajcarskoj Lozani, Rusija sada krši. Persijska nafta trebalo bi da bude zamijenjena za ruske proizvode. Nudi se trampa, čija se vrijednost mjeri milijardama. U taj posao spada i oživljavanje isporuke raketa tipa S-300. Taj ugovor je sklopljen prije osam godina, ali je stavljen van snage zbog američkih sankcija protiv Irana. Protivvazdušne rakete nisu bilo kakva roba. U kriznom regionu one mijenjaju igru oko političke moći.

Rusija sve to dobro zna – i sa Izraelom ima dobre odnose. Danas svaki osmi Izraelac govori kod kuće ruski, jer se doselio s područja bivšeg Sovjetskog Saveza. Vlada u Tel Avivu je zabrinuta. Ona smatra da je to potvrda njene načelne kritike kompromisa iz Lozane. Za izraelsko vojno vazduhoplovstvo su rakete zemlja-vazduh tipa S-300 više nego taktička smetnja. Možda će Izrael uskoro morati da odustane od svoje strateške opcije da kao posljednje sredstvo ima mogućnost da uništi iransku atomsku industriju napadima iz vazduha.

Ipak, još nije jasno koje će rakete Rusija da isporuči Iranu. Sistem S-300 proizvodi se u brojnim varijacijama – solidnim, modernim i izuzetno modernim. Stručnjaci za naoružanje u Moskvi polaze od toga da će biti potrebno oko dvije godine da novi ugovor o isporuci bude sastavljen i potpisan. Isporukom raketa Rusija nastoji da zauzme vodeću startnu poziciju u trci za iransko tržište. Uskoro, kada sankcije zvanično budu ukinute, Rusija želi da bude na samom čelu.

Moskva želi da očuva uticaj na Bliskom istoku

Sve to se uklapa u rusku politiku prema Bliskom istoku: prisni odnosi s Izraelom ne sprječavaju ruske diplomate da sarađuju sa Palestincima, Egipćanima i drugim sunitima. U to spada i demonstrativno stavljanje na stranu alevita Asada u Siriji. A sad još i sporazum sa šiitskim mulama u Teheranu. Rusija se ne odlučuje za jednu stranu već želi da i dalje očuva svoj uticaj na čitavom Bliskom istoku. Jednoga dana građanski ratovi u tom regionu će se završiti, borbe između pojedinih islamskih konfesija će proći i jednog, ne tako dalekog dana, biće odlučena borba za vodeći uticaj u tom regionu. U toj velikoj igri Rusija je sad svojom odlukom o isporuci raketa zauzela veoma važnu poziciju.

I još jednu poruku Rusija šalje svojom žestokom raketnom diplomatijom: sankcije su glupe, potrebno ih je - što je prije moguće - ukinuti. To je stav zemlje protiv koje su takođe na snazi sankcije Evropske unije i SAD – i koja se boji dodatnih sankcija.