Šoping je među njemačkim stanovništvom i dalje glavni razlog zašto odlaze u centre gradova. To je pokazala nova studija o njemačkim gradskim centrima Trgovačkog saveza Njemačke (HDE). Više od 70 posto ispitanika je kazalo da je kupovina glavni razlog. Gotovo 60 posto je, međutim, kazalo da je to za njih posjet nekom restoranu ili kafiću. Da centri mnogih gradova u Njemačkoj vode bitku za opstanak trgovine pokazuju poslovne prostorije koje su ostale prazne nakon što su, primjerice, neki modni lanci bankrotirali. To postaje brzo problematično posebice u manjim mjestima. Jer, ako zatvori i posljednji supermarket, onda se karakter komune promijeni negativno. Pritom se radi o puno više nego o pukom šopingu. Tamo gdje postoji mogućnost za kupovinu, tu se ljudi susreću. 

Nova životnost u Oderbergu

U brojnim mjestima u Njemačkoj stoga nastaju inicijative protiv tog razvoja. Pa tako i u pokrajini Brandenburg, u tamošnjem gradiću Oderberg. Lokalni mladi pekar Kai Kreutzmann i berlinski glumac Artur Albrecht su došli na ideju da otvore dućan koji bi pružao kulturni program i time građanima pružao mjesto za druženje. Desno u dućanu je smještena pekarna, lijevo jedan kiosk. U njemu se mogu kupiti slatkiši, regionalni proizvodi, kiseli krastavci, ali i poštanske marke, kao i toalet-papir. U ponudi su i ukrajinski i arapski proizvodi.

U jednom odvojenom prostoru je smještena neka vrsta internetskog café-a s mogućnošću slanja faksa i e-maila. Dvojica inicijatora ovoga neobičnog dućana su prije pola godine proveli anketu među građanima i pitali ih što im je potrebno. Prema odgovorima iz ankete su se zatim orijentirali u osmišljavanju koncepta dućana. U pekarni se prodaje svježe ispečeno pecivo, a kako je jedan od pokretača umjetnik, u redovitim terminima se održavaju predstave lutkarskog kazališta.

Supermarket bez osoblja nedaleko od Berlina

I u Teschendorfu, mjestašcu s oko 850 stanovnica i stanovnika koje se nalazi sjeverno od Berlina, za mnoge je bio šok kad je prije 13 godina zatvoren tamošnji supermarket. Opskrba prehrambenim proizvodima je postala pravi izazov u ovom slabo naseljenom području. 1. srpnja ove godine je u zgradi u kojoj se nalazio supermarket otvorena "Emmina trgovačka sala" - u potpunosti automatizirani supermarket koji nema osoblja.

Na zidovima vise ekrani na kojima kupci mogu dodirom izabrati proizvode poput rajčice, brašna, jaja, jogurta, praška za pranje rublja, itd. Plaća se karticom, a roba stiže zatim putem trake. Osobni kontakt ovdje nedostaje, ali su mušterije ipak sretne što u njihovom mjestašcu ponovno mogu ići u kupovinu barem osnovnih prehrambenih proizvoda. Cijene nisu više nego u drugim supermarketima, kaže Patrick Scheuermann, jedan od upravnika automatiziranog supermarketa.

Ono što ovaj supermarket omogućava, a što posebice koriste stariji ljudi, jeste narudžba kupovine od kuće, nakon čega mogu odmah otići po rezerviranu "košaricu".

Upravo stariji ljudi su očigledno zahvalni te se ne plaše ovoga digitalnog koncepta, ističe Scheuermann. "To je iznenađujuće, jer je supermarket ustvari bio namijenjen više za mlađe mušterije kojima je spontano još nešto potrebno za spravljanje jela." Ali se tako i logotip supermarketa uklopio u to: starija gospođa sa zavezanom sijedom kosom, sunčanicama i piercingom. "Tako se spaja staro i novo", pojašnjava Scheuermann. Još jedan pozitivan aspekt je da je ovaj supermarket otvoren 24 sata na dan. Kako bi ipak i ovo donekle bilo mjesta za susret, postavljene su dvije općinske klupe i jedan stol ispred sale.

"Ovo još uvijek nije isplativo, najranije će to biti za tri godine", kaže Scheuermann. On ističe da je skupa tehnika koja se krije iza ovog digitalnog koncepta, ali da je optimističan kad pogleda brojke: "Svakoga tjedna je više ljudi koji kupuju ovdje. Upravo proteklog vikenda, kad je bilo sunčano, ljudi su stajali u redu da kupe pecivo i proizvode za roštilj."

Već se planira otvaranje još jedne filijale, i to u petnaestak kilometara udaljenom Sommerfeldu. Komunalni političari su se dali uvjeriti u to te podržavaju projekt. Supermarket će tamo "useliti" u posebice za to izgrađene kontejnere.

Kad apotekar svira klavir

Također u pokrajini Brandenburg, u četvrti Görden u gradu Brandenburg na Havelu, protekle godine su lokalni stanovnici strahovali da bi ljekarna mogla zatvoriti nakon što je iznenadno preminula njezina vlasnica, ne ostavivši nasljednicu ili nasljednika. U srpnju ove godine je, međutim, Tino Volland preuzeo ljekarnu. "Poput anđela poslanog od boga", priča radnica ljekarne Alexandra Kenzler. Ona ovdje radi od 2017. i prošla je kroz sve njezine uspone i padove.

Volland je bio uvjeren u to da moraš biti kreativan, ako želiš opstati u vremenu online trgovine. Mušterije se, dakle, treba privući, unatoč višim cijenama. I stoga im se mora nešto i ponuditi. Tako se sada ova ljekarna zove Apoteka Mozart, a pošto Tino Volland strastveno svira klavir, bilo je jasno da to dvoje mora povezati. "Znao sam da moram imati klavir ovdje unutra", kazao je on u jednom intervjuu. I tako sada u ovoj apoteci stoji bijeli klavir ispred grafita na kojemu je prikazana glava Wolfganga Amadeusa Mozarta.

Alexandra Kenzler priča kako njezin šef i sam više puta tjedno svira na klaviru, ali da imaju kako mušterija, tako i onih koji ne žele ništa kupiti, a koji dolaze ovdje samo da bi svirali klavir. "Jednostavno uđu unutra i pitaju smiju li svirati."

A cijela ova priča se isplati i s financijskog gledišta. Sve više mušterija dolazi upravo zbog toga u ovu originalnu apoteku. Jer, gdje možete još dobiti sonate protiv žgaravice.

*ovaj tekst je prvotno objavljen na tagesschau.de

Pratite nas i na Facebooku, na X-u, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu