"Bilo je užasno. Probudila me galama i pokušao sam shvatiti šta se dešava. Ništa se nije vidjelo od dima. Ljudi su razbijali stakla i iskakali kroz prozore. Gledao sam momke kojima su bile polomljene noge i ruke. Ja sam prošao samo sa jednim udarcem u ruku", prepričava Wajahat iz Pakistana svoje šokantno iskustvo tokom požara koji je zahvatio izbjeglički i migrantski kamp Miral pored Velike Kladuše te istovremeno pokazuje modricu od pada na desnoj ruci. I on je poput većine iskočio kroz prozor kako bi sačuvao život od iznenadnog požara koji je, prema policijskom izvještaju, nastao zbog ljudske nepažnje.

Stotinjak metara dalje Kladušanin Sedo Žalić je tog jutra ispred svoje kuće sa strepnjom promatrao plamen koji je izbijao kroz prozore kampa: „Izgledalo je strašno. Ustao sam ujutro, pogledao kroz prozor i vidio sam kako gori dolje. Bilo je puno vatre i dima. Vidio sam ljude kako su iskakali kroz prozore. Kasnije je došla hitna i vozila ih za Bihać."

U dijelu zgrade kojeg je zahvatio požar u subotu ujutro se nalazilo 247 izbjeglica i migranata i srećom nije bilo smrtno stradalih niti ima životno ugroženih. Prema posljednjim informacijama 31 osoba je povrijeđena tokom požara i od tog broja 20 ih je na liječenju u Kantonalnoj bolnici u Bihaću, a dvoje je poslano u Sarajevo.

Pitali smo Vladimira Mitkovskog, iz Međunarodne organizacije za migracije (IOM) koji je upravitelj kampa, kako je došlo do širenja požara, da li se moglo brže reagovati i koliko truda ulažu u sigurnost migranata i izbjeglica.

„Objekat Miral je opremljen funkcionalnom hidrantskom mrežom, imamo oko 30 protupožarnih aparata, donesen je evakuacijski plan i naše osoblje je trenirano za ovakve situacije što je rezultiralo time da nismo imali ljudske žrtve i požar smo brzo sanirali", kaže za DW Mitkovski.

Koliko su migranti i građani sigurni?

Migranti i izbjeglice s kojima smo razgovarali ispred centra za Deutsche Welle pak govore da je vatrogascima trebalo sat vremena da dođu i da su ukupno tri vatrogasca gasila požar i da ima mnogo propusta u pogledu njihove sigurnosti u kampu.

„Jučer ujutro se desio požar, a evo jutros je ovdje došlo do tuče u kojoj je učestvovao velik broj ljudi“, kaže Hasan iz Pakistana dok leži na travi preko puta kampa tvrdeći da se tu ugodnije i sigurnije osjeća.

„Dešavaju se te nemile situacije. Mnogo je ljudi koji dolaze iz različitih područja i mnogo je razlike između njih: Pakistan, sjeverna Afrika, Bangladeš… a kamp je pun. Tokom zime je bilo više incidenata i tada je sigurnosna situacija bila malo više narušena. Kapacitet Mirala je 700 osoba i sve iznad znači da je nesiguran kamp, a mi smo tokom zime znali imati preko 900 ljudi", kaže Mitkovski i dodaje da je cijelo područje kampa veliko i imaju problema sa ilegalnim ulascima problematičnih osoba sa stražnje strane kampa, koje nakon ulaska znaju praviti probleme u unutra.

Nije svejedno ni građanima sa kojima smo razgovarali koji smatraju da sve ovo predugo traje, a rješenja nema.

„Te ljude je sigurno neka velika muka natjerala do odu od svoje kuće, jer niko nije otišao ako baš nije morao. Ovdje u Kladuši i dalje ima našeg naroda koji im pomaže, donose im hranu ili daju novac. I mi smo bili izbjeglice i znamo kao im je. Kao i kod naših ljudi i kod migranata ima dobrih i loših. Oni loši su znali ljudima upadati u prazne kuće tokom zime", govori Zuhdija koji živi nedaleko od kampa.

Očigledno je da postoji potreba uključenja drugih službi, odnosno državnih vlasti i institucija u cilju rješavanja problema i nedostataka u kampovima, kao i njihovog preuzimanja i upravljanja od strane države, kako bi se garantovala sigurnost migrantima, ali i građanima.

Lokalne vlasti duže vrijeme upozoravaju da se ne mogu same nositi sa novonastalom situacijom i traže od vlasti BiH da preuzmu odgovornost za migrante i pomognu Unsko-sanskom kantonu. Istovremeno zahtijevaju izmiještanje migranata i izbjeglica van gradova.

U planu izmještanje migranata i izbjeglica

Na posljednjem sastanku Operativne grupe za migracije donesena je odluka o izmještanju migranata i izbjeglica u naselje Vučijak na padinama planine Plješevice uz samu granicu sa Hrvatskom, odnosno EU. Evropska komisija bi trebala financirati ovaj projekat, dok građani naselja uz Vučijak negoduju zbog ove odluke, organizuju peticije i proteste.

„Očekujemo odluku o premještanju nakon čega ćemo mi odraditi svoj dio posla: logistika, menadžment i sve što smo do sada radili. Odgovornost za migrante i izbjeglice je državna obaveza. Mi smo tu da kao predstavnici međunarodne zajednice i kao UN agencija pomognemo, ali odgovornost je državna. Imate dobar primjer i to je kamp Ušivak pored Sarajeva koji je pod kontrolom države i tamo stvari super funkcionišu. To je dobar model i samo ga treba i ovdje kopirati. I mi i lokalno stanovništvo smatramo da je bolje da postoji organizovan kamp, da postoje pravila i organizacija. Kada postoji organizovan kamp i kada izbjeglicama i migrantima pružite sve servise, kada ih nahranite i smjestite, onda se svi sigurnije osjećaju", pojašnjava Mitovski iz IOM-a.

Tokom požara u kampu je boravilo 673 ljudi, a mnogi su u požaru izgubili i ono malo stvari što su imali sa sobom. Dio ih je zajedno sa vatrogascima sudjelovalo u gašenju požara.

„Smjestili smo sve ljude koji su u požaru ostali bez kreveta istog dana. Nabavili smo dva šatora uz pomoć Crvenog križa, priključili smo ih na struju, nabavili smo krevete i dio izbjeglica i migranata je smješten u tim šatorima, a dio je na donjem dijelu Mirala kojeg nije zahvatila vatra. Tako da niko jučer nije ostao bez krova nad glavom ili bez kreveta", kaže Vladimir Mitkovski, koordinator IOM-a za hitne slučajeve za Unsko-sanski kanton.

Migranti spavaju na asfaltu

Kamp Miral pored Velike Kladuše su u suštini hale nekadašnje tvornice za proizvodnju vrata i prozora i u funkciji je tek od kraja prošle godine kada su dovezene prve grupe ljudi iz neuslovnog šatorskog kampa kojeg su napravili sami migranti na livadi pored Velike Kladuše. Tako da su i dalje prisutni nedostaci te su nam u IOM-u kazali da stalno rade na poboljšanju uslova. 

Kapaciteti su odavno popunjeni u oba privremena kampa u USK, Bire u Bihaću i Mirala u Velikoj Kladuši, a u večernjim satima je moguće vidjeti stotine migranata i izbjeglica kako spavaju na travi ili asfaltu ispred kampova te im se ne pruža nikakva pomoć. Nemaju obezbjeđenu hranu, vodu, toalet, ljekarski pregled...

Od proljeća prošle godine Bosna i Hercegovina je postala dijelom Balkanske rute kojom prolaze migranti i izbjeglice na putu prema zamljama zapadne Evrope. Najveća koncentracija ih je upravo u Velikoj Kladuši i Bihaću. S razlogom, jer odatle je najkraći put do Italije odakle ih neće vratiti, a na samoj granici nema većih priodnih prepreka, tako da su ovdje imali dosta uspjeha u prelasku granice. Prošle godine u BiH je ušlo oko 25.000 izbjeglica i migranata, a već ih je 20.000 uspjelo napustiti BiH, uglavnom preko ovog područja, te su stigli do zemalja zapadne Evrope. Dolaskom toplijeg vremena, očekivano, došlo je do intenzivnijeg kretanja migranata i izbjeglica koji u BiH ulaze preko Crne Gore i Srbije, naprave predah u Bihaću ili Velikoj Kladuši odakle kasnije pokušavaju preći hrvatsku granicu.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android