Berlin sada ima novo spomen obilježje najmračnije strane njemačke istorije i njen efekat: Centar za izbjeglištvo, progon, pomirenje. Samo kilometar i po dalje je sigurno najpoznatije spomen obilježje na surovosti nacističke ere – Spomenik Holokaustu. Centar će u ponedjeljak 21.6. zvanično otvoriti kancelarka Angela Merkel.

Odjednom je sve bilo drugačije nego što je planirano. Kada je imao samo 14 godina, rat je uništio planove Štefanu Fergeru. Umjesto internata dobio je progon. Njegova porodica je iz današnje sjeverne Srbije pobjegla pred trupama Crvene armije. Štefan je „najstariji čovjek“ u njegovoj izbjegličkoj grupi te vožnja kola pada na njega – sve do Gornje Austrije.

„Razumjeti šta znači gubitak“

Gundula Bavendam je trezvena naučnica i od 2016. direktorka Dokumentacionog centra. Ona Centar vidi kao mjesto pouke i sjećanja: „Dokumentacioni centar govori o bijegu i protjerivanju Nijemaca, ali i mnogih drugih ljudi“. Jedna pouka je iznad svega, objašnjava Bafedam: „Razumjeti šta znači gubitak“.

Na prvom spratu stalne postavke, posjetioci ulaze u evropsku i svjetsku istoriju prisilne migracije; sve do protjerivanja ljudi iz Sirije ili muslimanskih Rohindža iz pretežno budističkog Mjanmara.

Samo oni koji su prošli stanice nacističkog vremena, Holokausta i uloge saveznika mogu na drugom spratu da saznaju više i o sudbini oko 14 miliona protjeranih Nijemaca.

Treći dio stalne postavke posvećen je dolasku i raspodjeli prognanih u tadašnjim okupacionim zonama.

Na više od 5.000 kvadratnih metara izložbenog prostora mogu se vidjeti eksponati, video snimci očevidaca i informativne table.

Centar je smješten u takozvanoj „Njemačkoj kući“, zgradi koja je građena u stilu „Nove stvarnosti". U renoviranje je utrošeno 63 miliona evra.

Njemački nacisti su u Evropi i svijetu izazvali razorni rat, koji je koštao života više od 70 miliona ljudi. Kada je završen, počeli su progon i izbjeglištvo za mnoge ljude sa istoka koji su govorili njemački, ali i za brojne Poljake i Mađare.

Takozvana raseljena lica su morala da bježe u pravcu Zapada; u okupacione zone četiri pobjedničke sile. U sovjetskoj zoni su na primjer nakon rata oko četvrtinu svih stanovnika činile izbjeglice.

U početku najčešće nisu bili dobrodošli; u vremenu u kojem je zbog ratnih razaranja vladala nestašica i glad. Mnogi prognani su se kasnije u Zapadnoj Njemačkoj povezali u takozvana seoska društva ili udruženja prognanika, koja su mahom bila veoma konzervativna. U mladoj Saveznoj Republici Njemačkoj, prognanici i izbjeglice su činili više od 20 procenata biračkog tijela. U DDR-u su izbjeglice i prognanike nazivali „preseljenicima“ i u početku su oni dobijali pomoć za integraciju. A od 1950. je tema progona u DDR-u bila tabu.

Beskrajni spor o pravom sjećanju

Pravo je malo čudo da se izložba otvara. Od prve ideje do gotove izložbe prošle su pune 22 godine. Prvi razlog je to što je tema prognanih konstantno izazivala političke kontroverze, a drugi je Erika Štajnbah.

Dugogodišnja poslanica CDU u njemačkom Bundestagu bila je od 1998. do 2014. moćna predsjednica Saveza prognanika (BdV, oko 1,3 miliona članova) – koji je zastupao interese raseljenih lica. Već krajem prošlog milenijuma ona je imala ideju da se osnuje Centar. Stalni spor je nastao oko mjesta, pravca i organizacije projekta, koji je čak doveo do diplomatskog nezadovoljstva u susjednim zemljama, prije svih u Češkoj i Poljskoj. Pojavio se skepticizam: Nijemci bi mogli da se stilizuju u žrtve i skrenu pažnju sa njihove krivice za nacističko vrijeme.

Njemački Bundestag je 2008. usvojio odluku o osnivanju fondacije. Štajnbah je izgubila na uticaju, te 2017. napušta svoju matičnu partiju i od tada podržava desnopopulističku Alternativu za Njemačku (AfD). Direktorka Gundula Bafendman je nije pozvala na otvaranje.

Podrška politike

U savjetu Fondacije Dokumentacionog centra su predstavnici Vlade Njemačke, crkava, saveza prognanika ali i političari. Na primjer poslanik partije CSU u Bundestagu Štefan Majer.

U svom odgovoru na upit DW-a, izričito je ukazao da mu je, kao „unuku sudetskih Nijemaca" centar posebno drag. Spomen obilježje će doprinijeti „pomirenju Nijemaca sa samim sobom“. Raseljena lica bi tako konačno dobila mjesto „koje podsjeća na milione sudbina i pospješuje prerađivanje ovog posljednjeg poglavlja Drugog svjetskog rata“.

„Bolno poglavlje"

Na konferenciji za štampu direktorku Gundulu Bafendam su pitali zašto je sve tako dugo trajalo. Za „najbolnija poglavlja“ svoje istorije, kazala je direktorka, „društvima je često potrebno određeno vrijeme“.

Dokumentacioni centar izbjeglištva, progona i pomirenja će od 23. juna biti otvoren za javnost. Ulaz je besplatan.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu