Horst Seehofer, njemački ministar unutarnjih poslova i šef CSU-a, sestrinske stranke CDU-a, njemačke demokršćanske unije, izgleda i dalje želi da se migrantima na njemačkim granicama koji su registrirani u nekoj drugoj zemlji odbije ulazak u zemlju. Merkel to odbacuje. Ona smatra da se mora pronaći europsko rješenje. Stoga je naglasila da bi migracija mogla postati "sudbinsko pitanje za Europsku uniju". Seehofer je, pak, nedavno izjavio u jednom televizijskom intervjuu kako se u njegovom slučaju javlja "problematika kredibiliteta" ukoliko ne ispuni svoja obećanja. 

No, može li se migrante uopće odbiti na granici, to je sporna točka oko koje se lome koplja između vladajućih stranaka CDU, CSU i SPD. Ni pravnici nisu složni po tom pitanju. Na Seehoferovoj strani bi vjerojatno mogli stajati oni pravnici koji su već 2016. kancelarki predbacivali da krši zakon. Profesori državnog prava Hans-Jürgen Papier i Udo Di Fabio su saveznoj vladi predbacili da je "otvaranjem granica" izvan snage stavila pravnu državu - iako je Europski sud tome proturječio.

Bivši ustavni sudac Di Fabio je 2016. i dobio nalog da izradi odgovarajuću pravnu ekspertizu za CSU. U toj ekspertizi se dolazi do zaključka da je njemačka država obvezna da "ponovno pokrene kontrole na saveznim granicama, ako je zajednički europski sustav za osiguravanje granica i useljavanje privremeno ili stalno poremećeno." Međunarodnopravna obveza neograničenog prihvata žrtava jednog građanskog rata ne postoji, navodi se također u ekspertizi.

Odbijanje prema Dublinskim pravilima

I profesor prava Kay Hailbronner sa Sveučilišta u Konstanzu, bivši član odbora za doseljavanje, vjerojatno podržava Seehoferov stav. Hailbronner se već u drugim slučajevima pozicionirao na odgovarajući način. U jednom gostujućem članku za "Welt" se taj pravnik pozvao na Paragraf 18 Zakona o azilu. Prema  tome on tvrdi da se jednom strancu može odbiti ulazak u zemlju ukoliko taj stranac dolazi iz sigurne treće zemlje. U tom slučaju ti ljudi, argumentira dalje Hailbronner, prema njemačkom ustavu nemaju pravo na azil i sadržajnu provjeru njihovog zahtjeva da im se dodijeli azil. Hailbronner upućuje na to da se aktualno važeća procedura rijetko primjenjuje. Jer, u protekle dvije godine je, navodi on, upućeno više od 900.000 zahtjeva za azil, a ipak je došlo samo do 11.000 vraćanja u druge zemlje.

Granične kontrole su komplicirane per se

Pravnik Thomas Groß, profesor za europsko pravo pri Sveučilištu u Osnabrücku, odbijanje na granicama smatra načelno kompliciranim, jer bi ono pretpostavilo da postoje uopće granične kontrole, kako je kazao Groß u izjavi za Deutsche Welle. "Takve granične kontrole su unutar EU-a zabranjene, bez obzira na državljanstvo." Osnova za to je članak 77 Ugovora o načinu rada Europske unije. Do izuzetaka, pojasnio je Groß, može doći samo ukoliko se radi o značajnim smetnjama javnog reda ili manjkavih kontrola na vanjskim granicama EU-a. Oba izuzetka su, međutim, vremenski ograničena i ne omogućavaju trajne granične kontrole, kakve planira Seehofer, naveo je Groß. I Europska komisija, koja mora odobriti kontrole, uvijek iznova je upozoravala da je te mjere moguće provesti samo privremeno.

Načelno za sve potražitelje azila prema EU-pravu važi takozvana Direktiva Dublin III. Ona propisuje da izbjeglica mora zatražiti azil u onoj EU-zemlji u koju je prvu ušao. Pritom važe neki uvjeti koji se moraju prvo provjeriti, na primjer ima li netko članove obitelji u Njemačkoj. Odbijanje u tom slučaju ne bi bilo moguće. Ni maloljetne izbjeglice koje nemaju odraslu pratnju se ne može prebaciti u drugu zemlju.

Granične kontrole bi pogodile i turiste i poslovne ljude

Postoji, međutim, i mogućnost da EU-zemlje same odluče o dodjeljivanju azila, iako bi formalno jedna druga zemlja bila zadužena. Tako Njemačka 2017. iz sigurnosnih razloga nije poslala izbjeglice nazad u Mađarsku. A i vraćanja u Grčku su se prema tom principu stopirala u prošlosti, jer se sumnjalo u pravedan proces dodjele azila. U slučaju Italije se neke izbjeglice nije poslalo nazad iz Njemačke zbog manjkavih socijalnih standarda.

"Na koncu se radi o tomu da ministar unutarnjih poslova stavlja sjekiru na korijenje Europske unije, naime slobodu kretanja unutar Unije", kazao je Groß. Jer, povratak kontrola ne pogađa samo migrante, već u principu sve one koji se žele kretati unutar Europske unije: turiste, poslovne ljude, ali i transport roba. Humanitarna organizacija Pro Asyl smatra da bi, unatoč svim pravnim sumnjama, regulacija kakvu planira Seehofer mogla proći. "U Europi trenutačno imamo situaciju u kojoj se na podu nalaze pravni temelji Europske unije", navode iz ove organizacije i dodaju kako su aktualno po tom pitanju izgleda mnoge stvari moguće koje nemaju pravnog uporišta.