Najava sastanka u Putina i Vučića u Moskvi nije bila previše određena: pričaće se o „razvoju rusko-srpskog strateškog partnerstva". Vučić je rekao da očekuje dobre vijesti, ali i da niko ne bi rado „bio u njegovoj koži". Srpski mediji fokusirali su se na biznis i nabavku oružja.

No, posjeta pokazuje i da Srbija odbija da odabere stranu tokom tenzija između Moskve i Zapada koje ne jenjavaju, naprotiv. Tokom posjete Beogradu u oktobru je američki diplomata Brajan Hojt Ji upozorio Srbiju da je teško sjediti na dvije tako razmaknute stolice.

Priča o „dvije stolice" je bila „politika praktično svake vlade u Srbiji", kaže Dimitar Bečev, saradnik Atlantskog savjeta i autor knjige „Rivalska moć: Rusija u jugoistočnoj Evropi".

Naposljetku, ulog za Srbiju nije samo tradicionalno dobar odnos sa pravoslavnom majkom. Evropska unija je, doduše, daleko najveći trgovinski partner i u Srbiji je uložila sedam puta više od Rusije od 2010. godine. Ali u vrijeme dok se lomi trasa budućeg gasovoda Turski tok, Srbija, potpuno zavisna od ruskih energenata, teško sebi može da priušti biranje jedne stolice.

Osjetljivo pitanje NATO-a

Premda se u posljednje vrijeme, nakon nabavke polovnih Migova iz Rusije, govori o kupovini ruskih protivvazdušnih sistema i vojnih helikoptera, Srbija je i na vojnom planu do sada uspjevala da igra na dvije strane. Tako je ove godine održala dvije vojne vježbe sa Rusijom, ali čak 13 sa NATO-om ili članicama te Alijanse, a sedam sa američkim trupama.

Balansiranje na žici između Zapada i Istoka posebno je važno na tom planu. Dimitar Bečev u razgovoru za DW podsjeća da Srbi nikako nisu zaboravili bombardovanje SR Jugoslavije. „Mnogi Srbi se osjećaju žrtvama dešavanja devedesetih, a Rusija se vidi kao sila koja može da ispravi te nepravde", navodi on. Ipak, Bečev naglašava da je „srpsko društvo mnogo više zapadno orijentisano. Ruska moć nije tako prisutna kao u dijelovima bivšeg Sovjetskog Saveza."

Jelena Guskova sa Instituta za balkanske studije moskovske Akademije nauka ide i korak dalje. Ona tvrdi da je saradnja sa ruskom vojskom „garant sigurnosti" za mnoge Srbe koji su „unezvjereni" zbog saradnje njihove vlasti sa NATO-om. „Bombardovali su ih ne tako davno, a sada nude saradnju", kaže Guskova za DW.

Ko pritiska Srbiju?

Oba naša sagovornika kao potencijalnu nagaznu minu u srpskoj politici dvije stolice ističu rusko-srpski Humanitarni centar u Nišu. Na Zapadu i sama pozicija tog centra budi sumnju – relativno blizu Kosova gdje je američka vojna baza Bondstil, te granice sa Bugarskom, koja je članica NATO-a. U posljednjih godinu dana primjetan je porast pritiska Moskve da osoblje Humanitarnog centra dobije diplomatski status.

Bečev kaže da ovo pitanje može biti povod Rusiji da „zamuti vodu". Za tako nešto, smatra ovaj politikolog, Rusija u Srbiji ima potencijala. „A tada bi moglo postati veoma teško za Srbiju da održi tradicionalnu poziciju balansiranja između Istoka i Zapada", dodaje Bečev.

Sa druge strane, ukoliko Moskva nastavi da ostavlja prostora Vučiću za manevre, strategija dvije stolice bi mogla da se nastavi i u narednim godinama. „Ako je održiva sada kada su odnosi veoma polarizovani, onda će vjerovatno biti održiva i u vremenima kada se poboljšaju odnosi Zapada i Rusije", dodaje Bečev.

Guskova pak smatra da jedino Zapad, a ne Rusija, pritiskaju Srbiju da definitivno odabere stranu. „Ove godine već smo čuli jasne signale zapadnih političara da Srbija mora da se odluči", podsjeća ona.

Dimitar Bečev smatra da pozicija usred geopolitičkog povlačenja konopca odgovara Vučićevoj vlasti: „Sve dok je Srbija poprište između NATO-a – ili Zapada – i Rusije, zapadne vlade će biti popustljive prema Vučiću. Neće postavljati nezgodna pitanja." Zato, smatra on, Srbija će odlagati izbor stolice koliko god može, te završava izjavu engleskom frazom koja se najbolje može prevesti ovako: Beograd hoće i jare i pare.