„To je logor gdje su svi Erdoganovi protivnici na jednom mjestu“ – tako je zatvor Silivri nadomak Istanbula opisao čuveni novinar Džan Dundar, nekada glavni urednik opozicionog Džumhurijeta koji je od optužbi za navodni terorizam pobjegao u Njemačku. Da nije, vjerovatno bi i on sada bio iza rešetaka najvećeg zatvora Evrope.

U jednoj od ćelija već skoro dvije godine zatočen je Dževdet Ajaz (46), lokalni kurdski političar kojeg je Srbija krajem 2017. izručila Turskoj. Bio je to skandal – usred Erdoganovih čistki je jedna država koja bi da postane članica EU izručila čovjeka koji je u Turskoj već ranije mučen.

U pretrpanom Silivriju je Ajaz zatvoren u prostoriji sa 35 drugih muškaraca – iako je ćelija predviđena za osmoricu – i trpi šikaniranje zatvorskih čuvara. To u razgovoru za DW tvrdi njegov brat Esref Ajaz. „Moj brat ima dvoje djece koji žive u regionu Muš – 1.500 kilometara od zatvora Silivri. Teško da i jednom mjesečno uspiju da posjete oca. To mu naravno veoma teško pada", kaže on.

Srbija povrijedila Konvenciju protiv torture

Dževdet Ajaz, nekada funkcioner minorne Partije slobode Kurdistana iz istočne turske provincije Muš, optužen je 2001. da je dio grupe koja planira da terorističkim metodama djeluje protiv ustavnog poretka. Bio je tada pritvoren na desetak dana bez advokata i priznao je navodni terorizam – pod torturom.

Ajaz je u policijskoj stanici u Dijarbakiru navodno danima držan sa povezom preko očiju, vezanih ruku i nogu obješen za plafon što se u rječniku mučitelja zove „Palestinsko vješanje“. Kačili su mu elektrode i puštali struju na bradavice i genitalije, polivali ga ledenom vodom, stalno mu prijetili smrću. O tome postoji i presuda Evropskog suda za ljudska prava koji je 2006. zaključio da je ovaj čovjek teško mučen.

Prije pravosnažne presude u Turskoj 2016. godine Ajaz je, kao i ostali optuženi, pobjegao iz Turske. On je jedini uhapšen – jer mu je zapalo da se, vjerovatno u talasu izbjeglica, nađe u Srbiji u vrijeme kada je Turska aktivirala potjernicu putem Interpola. Zatim je zatražio azil u Srbiji i proveo godinu dana u „prihvatilištu“ u Padinskoj Skeli koje više liči na pritvorsku jedinicu.

O azilu nikada nije odlučeno. Tri puta je osnovni sud u Šapcu odlučivao da Kurda treba izručiti, ali je tri puta Apelacioni sud u Novom Sadu poništavao odluku. Četvrti put ju je iz nekog razloga odobrio. Ministarka pravde Nela Kuburović (SNS), koja ima posljednju riječ u pitanjima izručenja, ekspresno je zatim poslala Ajaza u Tursku.

I to ignorišući hitnu preporuku Komiteta UN protiv torture koji je 11. decembra 2017. tražio da Srbija ne izručuje Ajaza dok taj Komitet pomno ne pregleda cijeli slučaj. Ipak, Kuburović je odluku donijela nekoliko dana potom, kasnije se izgovarajući da joj nije bio poznat dopis Komiteta iako je taj dopis bio uveden u spise još pred Apelacionim sudom u Novom Sadu – dakle prije nego što je ministarka prjesekla.

Zbog svega toga je Komitet protiv torture početkom avgusta ove godine ocijenio da je Srbija prekršila Konvenciju UN protiv torture čija je potpisnica. Srbija se oglušila o Član 3 koji kaže da je zabranjeno izručiti strane državljane kada postoji osnovana sumnja da će biti podvrgnuti torturi. Odluka Komiteta došla je poslije višemjesečne prepiske sa Ajazovim pravnim zastupnicima iz Beogradskog centra za ljudska prava i predstavnicima Republike Srbije.

Komitet smatra da Srbija „ima obavezu da obezbijedi obeštećenje podnosiocu žalbe, uključujući adekvatnu kompenzaciju za nematerijalnu štetu koja proizilazi iz nanijete fizičke i psihičke štete“, piše o odluci Komiteta u koju DW ekskluzivno ima uvid. Srbija se poziva da pokrene monitoring uslova pod kojima je Ajaz sada u zatvoru i uvjeri se da ne trpi torturu.

„Srbi su žrtvovali mog brata"

Ne dešava se često da države Evropske unije ili one koje njoj teže na ovakav način pogaze Konvenciju protiv torture. „To govori da u Srbiji nema mnogo obzira prema ljudskim pravima“, kaže za DW Nikola Kovačević, jedan od Ajazovih zastupnika iz Beogradskog centra za ljudska prava.

„Ta bezobzirnost je ovdje dovela do toga da život jednog čovjeka bude potpuno uništen. Nevjerovatno je kako su srpski sudovi potpuno zanemarivali sve naše argumente da je Ajaz bio žrtva torture i da to opet može postati“, navodi Kovačević.

Štaviše, i u prepisci pred Komitetom koja je dostupna našoj redakciji, predstavnici države su se pozivali na to da se Turska smatra sigurnom zemljom porijekla u kojoj ne postoji rizik od kršenja ljudskih prava. I to iako je slučaj došao poslije pokušaja puča u Turskoj nakon kojeg su u talasima odmazde hapšene i otpuštane hiljade protivnika Erdoganovog režima.

„Viši sud u Šapcu, Apelacioni sud u Novom Sadu i na kraju ministarka pravde Nela Kuburović cjelokupan proces su sprovodili kao po automatizmu, na osnovu spisa iz Turske koji ne može ni da se pročita. Bilo je jasno da oni uopšte ne ispituju rizike po gospodina Ajaza niti razmatraju šta mu se desilo prije toga“, dodaje Kovačević.

Naš sagovornik dodaje da odluka Komiteta neće previše značiti Dževdetu Ajazu jer su gotovo nepostojeće šanse da Turska preispita njegov slučaj. Jedna od mogućnosti, kako kažu upućeni, je da Srbija isplati Ajazu finansijsku odštetu. Ako to zvanični Beograd ne uradi, izvjesno će pred sudovima u Srbiji biti vođen parnični postupak.

„Srbi su žrtvovali mog brata. Nemam pojma zašto, ali žrtvovali su ga", kaže Esref Ajaz. „Moja nada je da barem od sada srpski narod i pravosuđe neće izručivati takve ljude.“

Da li su u igri bili politički interesi i dilovi između Beograda i Ankare? Da li je bliskost Erdoganu plaćena slobodom Dževdeta Ajaza? I da li ministarka Nela Kuburović osjeća ikakvu odgovornost, da li razmišlja o ostavci?

Na pitanja DW u Ministarstvu pravde nisu odgovorili. Umjesto toga obavijestili su nas da su primili odluku Komiteta protiv torture i da će na nju odgovoriti u predviđenom roku od 90 dana.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android