Ferdoniju i Natašu veže slična sudbina. U ratu na Kosovu izgubile su svoje najbliže. „Otkako su mi ih uzeli, moje srce nije našlo mira“, kaže Ferdonije Ćerkezi. Njoj su ubijena četiri sina, a još uvijek traži posmrtne ostatke dvojice.

Roditelji Nataše Šćepanović Pumpalović su, nakon rata, ostali na Kosovu: „Nisu nikom mutili vodu, čuvali su kuće susjeda Albanaca i čekali su ih da se vrate". Nisu preživjeli.

Najteže joj je bilo kad su odvodili najmlađeg sina

Nataša je 2014. osnovala organizaciju „Udruženje kosmetskih stradalnika" koja se bavi sudbinom nestalih. Kaže da neće odustati: „Mi želimo da se pronađu ostaci naših mučenika. Da pronađemo kosti, da im palimo svijeće, da im nosimo cvijeće, da nađemo na taj način mir i spokoj njihovim i našim dušama.“

Ferdonije kaže da je sretna kada čuje da se još pronalaze nova tijela. „Ali to je radost pomiješana s tugom, jer želimo da bar dio tijela sahranimo u rodnom mjestu. Srce majke ne može se nikad smiriti, ali bar bih znala da su tu, u Đakovici", kaže Ferdonije. Nju danas na Kosovu svi zovu Majka.

U kuću su joj 27. ožujka 1999. došli srpski policajci. Nekima od njih zna imena. Odlazili su i vraćali se više puta. Na kraju su odveli njenog supruga i četiri sina, kao i goste koji su bili kod njih. Najteže joj je bilo kada su odvodili najmlađeg, Edmonda. Imao je 14 godina.

„Mislimo da u Srbiji postoje i drugi lokaliteti"

Ferdonije Ćerkezi se sada nada da bi njeni sinovi mogli biti pronađeni u nedavno otkrivenoj masovnoj grobnici u selu Kiževak kod Raške. Tu lokaciju su u petak (4.12.) obišli predsjednik Komisije za nestala lica Srbije Veljko Odalović i šef Delegacije za nestale Kosova Ibrahim Makoli.

Nakon obilaska radova na ekshumaciji, Makoli je izjavio da proces treba zaštititi od politizacije: „Ovo je humanitarno pitanje i tako ćemo ga i tretirati. Ali, oni koji su počinili ove zločine, trebali bi dobiti zaslužene kazne.“

Makoli vjeruje da u Srbiji postoje i drugi lokaliteti s potencijalnim masovnim grobnicama. Prema njegovim riječima, zajedničkim istraživanjem utvrđeno je da postoje još dvije lokacije – kod Novog Pazara i kod Sjenice.

Predstavnik Srbije Veljko Odalović kaže da se još uvijek ne može sa sigurnošću ništa reći o broju tijela u Križevku, ali pretpostavlja da se radi o 15 do 17 kostura. Proces ekshumacije i identifikacije dat će odgovor na to, kao i na pitanje identiteta ubijenih.

„Kompletan proces će biti transparentan“

Masovna grobnica u Kiževku, u blizini granice Srbije i Kosova, peta je lokacija s posmrtnim ostacima kosovskih Albanaca ubijenih tokom rata 1999. Vjeruje se da su tijela prebačena ovamo na kraju rata i zakopana kako bi im se izgubio svaki trag. Ali istražitelji su ih, uz pomoć Crvenog križa, ipak uspjeli pronaći nakon višegodišnjeg traganja.

Ekshumacija je počela 30. novembra i na licu mjesta je tim sudskih vještaka Srbije koji rukovodi forenzičkim aspektom. Prisutni su i stručnjaci Međunarodne komisije za nestale osobe (ICMP), predstavnici Međunarodnog komiteta crvenog križa (ICRC) te kosovske delegacije Radne grupe za nestala lica u svojstvu promatrača.

Ljudske ostatke na lokaciji Kiževak pronašli su 16. novembra stručnjaci Misije Europske unije na Kosovu (EULEX), kosovskog Instituta za sudsku medicinu i Komisije Vlade Srbije za nestala lica, nakon čega je Viši sud u Beogradu izdao naredbu za ekshumaciju.

„Ovom pristupamo krajnje odgovorno, kompletan proces će biti transparentan", najavljuje Veljko Odalović. Na lokaciji će se raditi dok god to vremenski uslovi budu dozvoljavali, a sigurno narednih desetak dana.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android