Profesor pedijatrije sveučilišne bolnice Rostock, Michael Radke ne zna odakle da počne kod ovog problema. Kronična oboljenja se inače vežu s osobama zrelije dobi, ali ona već odavno haraju i među mališanima, dakle djecom mlađom od 17 godina. Na prvom mjestu su oboljenja imunosnog sustava i to više nipošto nije šala: preko 11% curica i oko 16% dječaka je zbog toga na liječenju, kaže studija Instituta Roberta Kocha.

I onda slijedi čitav niz drugih bolesti: neurodermitis, karcinomi, epilepsija, oboljenja probavnog sustava poput alergije na gluten... To nije tako samo u Njemačkoj, nego i u većini razvijenih zemalja. Profesor Radke smatra da ima mnogo razloga za taj trend, a jedan od njih je svakako i da su majke sve starije, ali je i sve više djece rođeno prije vremena. „Takva djeca su izložena visokom riziku oboljenja od neke kronične bolesti. Pratimo dramatičan porast oboljenja imunosnog sustava, baš kao što već pedesetak godina bilježimo znatan pad 'običnih' zaraznih bolesti." Liječnik je uvjeren da je to povezano: tijelo više niti ne uči boriti se protiv zaraze i stvoriti sustav koji bi se obranio.

Histerična borba protiv bakterija

Dok to može biti jasno kod infekcija, studije pokazuju da mališani koji odrastaju na seoskom imanju znatno rjeđe obolijevaju od astme nego djeca koja su stasala u čuvanom okruženju stana u gradu. Jer seoska djeca se svaki dan sučeljavaju s bakterijama, dok domaćice u gradovima vode nepoštednu borbu protiv svakog mikrobića. Drogerije su pune preparata koji obećavaju da će uništiti „99,9%" bakterija – potpuna besmislica barem iz dva razloga. Prva je: zapravo je i tih 0,1% puno previše da bi se površina mogla zvati sterilnom.

A druga je – nije baš svaka prljavština neoprostivo zlo: „Ta pretjerana higijena i gotovo histeričan strah od nekakve sićušne mrlje koju bi dijete moglo progutati, to već pomalo graniči s iracionalnim ponašanjem i vjerojatno je zapravo dio tog problema", misli ovaj pedijatar. „Ne morate odmah histerično vrištati, ako mališan - na primjer kod bake na selu - iz zemlje izvadi mrkvu i počne je jesti. Naravno da to nije 100% higijenski i naravno da tako može u želudac doći zemlja i smeće. Ali gdje je tu problem?" - pita profesor Radke.

To ne znači da ovaj liječnik želi vidjeti pse na dječjim igralištima i da se osnovna pravila higijene trebaju baciti kroz prozor (znate onu staru; „ruke prati prije jela i poslije pražnjenja tijela"). Ali i stručnjaci su mišljenja kako odrastanje u maltene sterilnom okružju donosi možda više štete nego koristi. A onda dolazi i problem svih tih kemikalija i sredstava za čišćenje koje se koristi i koja onda isparavaju. Sve to u najboljoj namjeri!

Sterilno, pasterizirano, termički obrađeno...

Drugi važan uzrok kroničnih oboljenja imunosnog sustava je i industrijska obrada hrane, od silnih antibiotika u masovnom uzgoju životinja do manipulacije voćem i povrćem da se praktično nikad ne pokvari na „normalan" način. Sve se sterilizira, pasterizira ili barem termički obrađuje. Sve bakterije se pokušavaju ubiti: „Imunosni sustav malog djeteta je stvoren tako da se suoči s mikrobima iz okoliša. Ako njih jednostavno nema duže vremena, onda i njihov imunosni sustav u jednom trenutku 'poludi' i počne izazivati upalne procese protiv vlastitog tijela", kaže doktor Radke.

Uža specijalnost ovog pedijatra su bolesti probavnog sustava i u svojoj dugoj praksi je svojim očima vidio da se stvari mijenjaju: „U osamdesetima prošlog stoljeća je još bilo možda dva slučaja na tisuću novorođenčadi koji su bili alergični na gluten. Danas ih je pet puta više." Ali to nije sve: „Danas u našu bolnicu svaki mjesec dolazi novi pacijent sa šećernom bolešću. Imali smo čak i dojenčadi s dijabetesom! To je stravično, jer to znači da će to dijete čitavog života morati uzimati inzulin – barem prema trenutnom stanju u medicini."

„Prirodno" je ipak bolje

Liječnik specijalist je posljednji koji će reći kako je „prije sve bilo bolje". Ali priroda je dobar arhitekt – ili se može reći da je evolucija okrutan izbornik, tako da su bebe već od prve sekunde spremne suočiti se s bakterijama i virusima. Zapravo i prije prve sekunde: prve štetočine „pokupe" već u porodnom kanalu mame. Ali ne samo zato jer su majke sve starije nego i mlađe majke radije žele porod Carskim rezom tako da već tog prvog susreta više nema.

Tu je onda i majčino mlijeko koje služi i kao svojevrsno prvo cjepivo. Pomaže bebi stvoriti zdravi imunosni sustav i osposobiti se protiv alergija. U prvim tjednima majčino mlijeko pomaže i probavi bebe i štiti od upala probavnog sustava. Sve to otpada kad se beba hrani umjetnom i sterilnom hranom. To ne znači da to nužno vodi kroničnim bolestima, ali ovaj stručnjak je siguran: to vodi većoj opasnosti da će one nastupiti.

Još jedan faktor rizika je gotovo apsurdan: razvoj medicine. Do prije nekoliko godina bebe koje su veoma rano došle na svijet tek uz mnogo sreće i pažnje su ipak ostale žive. Danas to uglavnom više nije toliki problem, ali i kod takvih beba je mnogo veća opasnost da se kod njih pojavi neka kronična bolest.

Imaju li mališani još djetinjstvo?

A onda tek dolazimo do veoma dugog popisa psihosomatskih obljenja, od neurodermitisa pa sve do srčanih smetnji i infarkta, a da nije proslavljen niti 18. rođendan! Tu je i ovaj pedijatar gotovo nemoćan: bezbrižno djetinjstvo? Dobra šala: u školi se traži odličan uspjeh, mora se na slobodne aktivnosti, mora se dokazati među vršnjacima, roditelji tek rijetko imaju vremena, mogu ili uopće znaju pomoći. Nema više čitavog sustava zaštite kakva je možda nekad postojala: u obitelji, u susjedstvu, u četvrti gdje se živjelo. Svatko se bori da se dokaže i to od najmanjih nogu. U stvarnom, a sada i u virtualnom svijetu i svijetu socijalnih mreža

„Nisam siguran da se djeci danas uopće ostavlja dovoljno slobodnog prostora da otkriju svoj vlastiti svijet i da se u njemu razviju", misli profesor Radke. Neposredna posljedica su i mali bolesnici koji mu dolaze na vrata, već i zbog svoje gojaznosti. Sve je više mališana daleko predebelo za svoju dob, a tome je mnogo razloga. Jedan je svakako „fast-food" i dokazano je da ima više gojazne djece u blizini restorana brze hrane nego daleko od njih.

Specijalisti za mališane

Ali i mališani jedu zbog stresa, a ne pomaže niti virtualni svijet u kojeg odlutaju zavaljeni na kauč. Nema nekog jednostavnog recepta za toliko mnogo problema, a još je veći problem što zapravo jedva da ima i liječnika koji su specijalizirani za takve promjene.

Za odrasle postoje specijalisti najrazličitijih vrsta, ali ista bolest u dječjem organizmu ima i svojih specifičnosti koje se trebaju znati. Već i obrazovanje dobrog pedijatra traje veoma dugo, ali danas su izuzetno potrebni stručnjaci poput dijabetologa za djecu. „Morate studirati šest godina, pet godina specijalizirati i onda još tri godine završiti dodatnu specijalizaciju za dječjeg dijabetologa", žali se Radke.

„Za takvo obrazovanje u Njemačkoj jednostavno nema sredstava. Za pet do deset godina i mi ćemo u mirovinu. Nakon toga će dvogodišnja beba s dijabetesom dijabetologu za odrasle, ali on je specijaliziran za starce", žali se profesor.