DW: Gospodine Mayer, kako će po Vašem mišljenju davanje azila turskim vojnicima u Njemačkoj uticati na tursko-njemačke odnose?

Stephan Mayer: Prva stvar koja me zanima je, da li će azil biti odobren i bivšim pripadnicima turske vojske. Radi se o tome da se svaki slučaj obrađuje pojedinačno i da se bez političkog uticaja provjerava da li toj osobi prijeti političko gonjenje u njegovoj zemlji, kao što je u ovom slučaju sa Turskom, ili ne. Kao drugo se postavlja pitanje kakav će to uticaj imati na bilateralne odnose između Njemačke i Turske. Smatram da ovo drugo pitanje za sada nema nikakav značaj.

Da li je zaista beznačajno?

Po mom mišljenju je logično da osobama kojima prijeti da po povratku u svoju zemlju vjerovatno odmah budu uhapšene ili da im se dogodi još nešto gore, osobama kao što su turski oficiri, dodijeli azil u Njemačkoj. To je po mom mišljenju logično i u direktnoj je vezi sa aktuelnim razvojem u Turskoj.

Šta to znači za zahtjeve za azil koji još nisu obrađeni?

Za mene je odlučujuće da se zahtjevi za azil u Njemačkoj obrađuju po važećem zakonu o pravu na azil, a ne na osnovu političkih uticaja. Logično je da će u konkretnom slučaju turskih oficira koji su u Njemačkoj podnijeli zahtjev za azil, tursko Ministarstvo odbrane pokušati uticati na proces dobijanja azila i od njemačke vlade zatražiti da donese negativnu odluku po podnosioce zahtjeva. Tu je najveća razlika između Njemačke i Turske. U Turskoj u osnovi glavnu riječ ima predsjednik Erdogan. Mislim da nije samo prihvatljivo da se turskim oficirima sada daje azil, nego je to neophodno i iz humanitarnih razloga.

Kako Njemačka može biti sigurna da se podnosiocima zahtjeva za azil i njihovim porodicama neće ništa dogoditi?

Naravno da Njemačka nije samo obavezna da tim osobama obezbijedi proces u skladu sa pravnom državom, nego im je dužna pružiti i potrebnu zaštitu. Ukoliko budu postojali konkretni dokazi da tim osobama u Njemačkoj prijeti opasnost, onda policija u saveznim, zemljama u kojim se te osobe nalaze, mora pružiti odgovarajuću zaštitu.

Prvi zahtjevi za azil su pozitivno riješeni. Da li to znači da će generalno procesi za turske oficire biti rješavani bez problema?

Bitna karakteristika njemačkog zakona o pravu na azil je da se svaki slučaj rješava pojedinačno. Stoga je nemoguće generalno reći kako će se odnositi sa zahtjevima turskih generala. Mislim da je važno da se turskim oficirima i članovima njihovih porodica, pruži puna zaštita sve dok im u njihovoj zemlji prijeti opasnost ili političko gonjenje.

Da li postoje signali o tome kako će se ubuduće ponašati Savezni ured za migraciju i izbjeglice?

Pratićemo aktuelne događaje, posebno kada je riječ o zahtjevima za azil koje su u Njemačkoj podnijeli turski oficiri. Međutim, ponovo naglašavam značaj toga što Savezni ured za migraciju i izbjeglice takve zahtjeve provjerava bez bilo kakvog političkog uticaja i što odluke ne donosi po nalogu ministarstva unutrašnjih poslova niti pod uticajem parlamentarnog niti odbora za unutrašnje poslove. Da li će turskim oficirima i njihovim porodicama u Njemačkoj biti odobren azil ili ne nije u rukama političara. Takva odluka je samo u rukama Saveznog ureda za migraciju i izbjeglice koji postupke vodi i provjerava po važećem zakonu o pravu na azil.

Još jednom ponavljam moje prvo postavljeno pitanje: Kako će davanje azila turskim vojnicima u Njemačkoj uticati na tursko-njemačke odnose?

Ostaje da sačekamo i vidimo kako će reagovati turska vlada. Nadam se da će turski predsjednik Erdogan reagovati razumno i priznati da je Njemačka pravna država i da u Njemačkoj ne odlučuje vlada o tome ko će dobiti azil, a ko neće. Mislim da odluka o davaju azila turskim oficirima neće doprinijeti eskalaciji i onako krajnje napetih bilateralnih odnosa između Njemačke i Turske. Mislim da su obje zemlje trenutno veoma zavisne jedna o drugoj i da nije poželjno rizikovati pogoršanje odnosa.

Pravnik Stephan Mayer je od 2002. godine zastupnik i njemačkom parlamentu Bundestagu. Član je Odbora za unutrašnje poslove i portparol za unutrašnjopolitička pitanja Kluba poslanika CDU/CSU u Bundestagu.