Promenade des Anglais (Engleska promenada) u Nici na Azurnoj obali je komad raja na zemlji. Posebno u ljetnjim danima kada se porodice sa djecom šetaju, neki džogiraju, a oni na rolerima klize pored njih. Na kamenoj plaži nekoliko metara ispod puta, turisti čavrljaju i plivaju u tirkiznoj vodi. Ulica, koja je od 2021. godine dio Svjetske kulturne baštine Uneska, centar je „farnientea" - prijatne besposlice u Nici.

Ali, 14. jula 2016. godine, na francuski nacionalni praznik, atentator je pretvorio ‘Prom‘, kako je zovu u Nici, u mjesto terora. Ubrzo poslije tradicionalnog vatrometa, on je kamionom uletio u masu, ubivši 86 ljudi i povrijedivši stotine. Napad je trajao samo nekoliko minuta. Atentator je i sam preminuo na mjestu zločina.

Sada osmoro optuženih mora da odgovara na sudu kao navodni saučesnici i pomagači – jednom od njih će se suditi u odsutstvu jer je u bjekstvu. Proces bi mogao pomoći preživjelima i rođacima žrtava da nekako žive sa traumom. Više od 800 građanskih tužilaca prati proces.

Jedan od njih je policajac Patrik Prižan. Te večeri, ovaj sada 60-godišnjak, bio je privatno na Promenadi i pukim slučajem je umakao napadaču. "Bio sam upravo ispod jedne pergole. Bilo je prenisko da bi kamion mogao da prođe. A tamo iza je bilo nekoliko palmi. Bio sam takoreći u zaštićenoj zoni", govori za DW dok prolazimo šetalištem. „Tada sam vidio trag koji je kamion ostavio. Svi ljudi sa moje lijeve strane su bili mrtvi, neki spljošteni kao moje dvije ruke. Bio je to nepodnošljiv prizor. Mozak mi je blokirao vriske ljudi i miris krvi. Kao da je htio da me zaštiti. Smrt me je mimoišla a da me nije vidjela."

Napadi panike, alkohol i sindrom krivice preživjelog

U to vrijeme, Prižan je bio napolju sa nekoliko prijatelja koje je izgubio iz vida tokom napada. Isto kao i on, bili su nepovrijeđeni - barem fizički. Tek sljedećeg dana, nakon što je šok prošao, Prižan je shvatio kroz šta je prošao. Od tada je na psihološkom tretmanu. „Prve godine sam bio udubljen u posao, ali onda u nekom trenutku više nisam mogao", prisjeća se on. „Doktor mi je dao bolovanje za narednu godinu, koju sam uglavnom proveo kod kuće. U jednom periodu utapao sam tugu u alkoholu." U međuvremenu, Prižan je pronašao novi balans i radi pola radnog vremena. Ipak, njegov život se, kaže, suštinski promijenio.

Zato što ima takozvani sindrom krivice preživjelog, od kojeg pate mnoge žrtve napada ili strašnih nesreća: „Od napada se pitam zašto sam preživio i nisam mrtav kao ostali. Osjećam se krivim. To čini moj život iscrpljujućim. Osjećam se kao da moram da budem zahvalan za svaki dodatni dan. Kao da je u meni zmija koja me ujeda i tjera da plačem", kaže Prižan. „U svom poslu u policiji više ne mogu da patroliram. Uspaniči me i najmanji zvuk, na primjer skejtborder iza mene. Postao sam preosjetljiv.”

Proces može pomoći žrtvama 

Kako se osjećaju preživjeli i rođaci žrtava biće u fokusu suđenja za terorizam koje sada počinje pred jednim specijalnim sudom sa porotom u Parizu. Građanski tužioci i novinari ovo mogu da prate uživo putem video linka u jednoj sali u Nici. A u periodu od nekoliko nedjelja, žrtve i preživjeli će takođe moći da iznesu svoju verziju događaja.

"Ovo će biti važan trenutak za mnoge građanske tužioce", rekao je Antoan Meži za DW. On je politikolog na Univerzitetu u Ruanu u sjevernoj Francuskoj i dio je 15-članog istraživačkog tima koji analizira istorijske sudske slučajeve u Francuskoj – to su svi oni koji se snimaju za arhivu. To uključuje slučajeve genocida, zločina protiv čovječnosti i terorističkih napada poput onih u Parizu u januaru i novembru 2015. i u Nici u julu 2016. Suđenje u Nici biće 15. suđenje koje će biti snimljeno.

U januaru 2015. teroristi su ubili 17 ljudi u napadima na redakciju satiričnog časopisa „Šarli ebdo“, na policajce i na jevrejski supermarket. U novembru iste godine, teroristički odred masakrirao je 130 ljudi u napadima na fudbalski stadion Stad de Frans, restorane, kafiće i koncertnu dvoranu Bataklan.

„Francuska suđenja za terorizam jasno pokazuju kakvu traumu takvi napadi ostavljaju u našem društvu. Sudska saslušanja su stoga veoma politički obilježena i veoma simbolična“, kaže Meži. „Vlada takođe predstavlja ove slučajeve kao simbol naše zapadne ustavne države: ona su demokratski odgovor na varvarstvo."

Francuski zakoni protiv terorizma među najstrožim su na svijetu i pooštreni su od 2015. godine. Meži, međutim, smatra da su sudije do sada uspijevale da održe balans pravne države u ovim procesima. „Odbrana je uvijek imala priliku da komentariše“, kaže on. „Presude su bile pravične i nepristrasne po standardima Evropskog suda za ljudska prava."

Počinilac više ne može da odgovara

31-godišnji tuniski atentator neće morati da se podvrgne pravdi jer su ga policajci upucali na mjestu zločina. Istražitelji pretpostavljaju da se radikalizovao bez kontakta sa takozvanom "Islamskom državom". No, ta teroristička organizacija je kasnije preuzela odgovornost za napad.

Sada se sudi sedmorici muškaraca i jednoj ženi. Trojici optuženih se prebacuje da su bili dio terorističke grupe i da su znali da je napadač podržavao militantne islamističke ideologije. Dvojici prijeti kazna zatvora do 20 godina, trećem doživotni zatvor. Ostala petorica optuženih mogla bi se suočiti sa zatvorskom kaznom od pet do deset godina. Državno tužilaštvo ih tereti za nedozvoljeno držanje oružja i pomaganje napadaču da pripremi krivično djelo.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu