Dugotrajni toplotni talas i višemjesečni deficit padavina doveli su bosanskohercegovački agrarni sektor na ivicu potpunog kolapsa, pri čemu su pojedine ratarske i povrtarske kulture pretrpjele gubitke i do devedeset procenata. Dok proizvođači sabiraju milionske gubitke i strahuju za opstanak stočnog fonda, institucionalni odgovori u Bosni i Hercegovini ostaju zarobljeni u sporoj administraciji i ponavljanju privremenih mjera.

Slaba vajda od vlasti

Na udaru nezapamćene žege prve su stradale proljetne kulture, a kukuruz je pretrpio najteže udarce. Na parcelama širom Semberije, Posavine i Lijevče polja, ali i u centralnim dijelovima zemlje, stabljike su zakržljale, a klipovi se na velikom broju njiva nisu ni formirali. Zbog nedostatka vlage stručnjaci i udruženja procjenjuju da će prinos na nezaštićenim površinama biti između 70 i 90 odsto.

„Gorivo je otišlo na 3,5 marke, suša je uništila sve, nemamo šta da očekujemo“, kaže predsjednik Udruženja poljoprivrednika Semberije, Željko Stanić, koji kaže da im bez pomoći vlasti nema spasa.

„To je sve na kapaljku. Nema konkretne podrške da bi se sanirale štete. Imali smo i elementarnu nepogodu ranije i nikakvu pomoć nismo dobili“, kaže Stanić.

Pored kukuruza, ogromne štete bilježe se na soji, gdje je toplotni stres prepolovio rod mahuna. Povrtari koji nemaju stabilan pristup podzemnim vodama ili kanalima bilježe spržene usjeve paprike, paradajza i kupusa. Čak su i voćnjaci u brdsko-planinskim predjelima pretrpjeli značajna oštećenja.

„Stanje je loše, teško, posebno kada je riječ o kukuruzu, voću i povrću. Problemi su i u stočarskoj proizvodnji, životinje doživljavaju toplotne udare“, kaže Nedžad Bićo, iz Udruženja poljoprivrednika Federacije BiH.

Stočni fond pred kolapsom

Najveći strah poljoprivrednika nije vezan samo za propalu žetvu, već za lančanu reakciju koja pogađa stočarstvo. Kukuruz i soja predstavljaju temelj ishrane goveda, svinja i peradi, a njihov izostanak znači drastično poskupljenje koncentrata i kabaste hrane.

Poljoprivrednici otvoreno upozoravaju da će manjak silaže natjerati mnoge farmere na rasprodaju ili prinudno klanje muznih grla. Kada se tome doda opasnost od pojave

mikotoksina i aflatoksina u usjevima izloženim ekstremnom stresu, kvalitet preostale hrane postaje dodatni sanitarni i ekonomski rizik.

Na apele udruženja sa terena, entitetske vlasti u Republici Srpskoj i Federaciji BiH uglavnom nude poznati repertoar obećanja o vanrednim intervencijama, ali konkretni mehanizmi još uvijek kasne. Uprkos zahtjevima agrarnih saveza da se proglasi stanje elementarne nepogode kako bi se oslobodila namjenska budžetska sredstva i sanirale direktne štete, odluke se prebacuju sa opštinskih na entitetske nivoe.

Prebacivanje odgovornosti

„Iz Federalne uprave civilne zaštite, u ovom momentu niti na jednom dijelu Federacije BiH nije na snazi stanje prirodne i druge nesreće proglašeno od strane lokalnih zajednica. Pratićemo stanje u ovoj oblasti i ukoliko neke od opština ili gradova proglase stanje, vjerujem da će isto razmatrati i kantoni, a onda i Federacija BiH“, odgovorio je resorni ministar u federalnoj vladi Kemal Hrnjić, nakon mnogobrojnih upita da li će i kada entitetske vlade reagovati, s obzirom da poljoprivreda nije u nadležnosti države.

Radi se o klasičnom prebacivanju odgovornosti na niže nivoe vlasti koje prve treba da proglase elementarnu nepogodu ali nemaju novca da „pokriju“ štetu. To je odličan scenario i za entitetske vlasti koje se u ovom slučaju bave samo prebacivanjem odgovornosti.

„Za 25 godina koliko se bavim voćarstvom ovo je najteža godina. I suša i cijena“, kaže Raif Čolić, najveći proizvođač i uzgajivač šljiva u gradačačkom kraju i široj regiji.

Voćari su očekivali ogroman prinos ove godine, ali je suša uništila svaku nadu.

„Katastrofalni su prinosi, posebno kruška, jer prve klase uopšte nema. I jabuke su ostale dosta sitne“, kaže predsjednik Udruženja voćara RS Dragoje Dojčinović.

Hronični izostanak sistemskog navodnjavanja

Resorna ministarstva najavljuju razmatranje ubrzane isplate redovnih podsticaja, premija po hektaru i mogućnost podjele regresiranog dizel goriva za predstojeću sjetvu. Ipak, agrarni analitičari ukazuju da takve mjere predstavljaju samo gašenje požara. Poljoprivrednicima novac treba odmah kako bi pokrili dospjele troškove repromaterijala, jer sa praznim računima mnogi neće imati čime ući u jesenju sjetvu pšenice i ječma.

Ova suša nije izuzetak već sve očitija klimatska realnost na Balkanu, ali odnos institucija prema infrastrukturi ostaje nepromijenjen. U Bosni i Hercegovini se navodnjava tek neznatan procenat obradivih površina, dok se većina gazdinstava i dalje oslanja isključivo na milost vremenskih prilika. Projekti hidromelioracije napreduju sporo, a postojeći kanali često su zapušteni ili nefunkcionalni.

Ekonomisti upozoravaju da cijeli Balkan ulazi u period očekivanog rasta cijena poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, a poskupljenja bi najviše mogla pogoditi proizvode poput stočne hrane, a indirektno mesa i mlijeka. Ukoliko vlasti, bez obzira o kojem se nivou radi, ne počnu sa podsticajima za izgradnju modernih akumulacija, subvencionisanja opreme za navodnjavanje i razvoj osiguranja usjeva, suša će nastaviti da prazni sela brže od bilo kog drugog ekonomskog faktora.