Među njemačkim liberalima (FDP) nezadovoljstvo raste već mjesecima. Najmanji koalicioni parter u vladi doživio je u poslednje dvije godine niz neuspjeha na pokrajinskim izborima. Za mnoge je krivac njemačka Vlada.

Tri četvrtine Nijemaca nisu zadovoljni radom njemačke vladajuće „semaforske koalicije" koju sačinjavaju socijaldemokrate, Zeleni i liberali. Čak 48 odsto članstva liberala se izjasnilo za prekid te koalicije. Unutarpartijsko izjašnjavanje kod liberala donijelo je tijesnu većinu za ostanak u vladi.

Dalje kao i do sada?

U partijskim centralama koalicionih partnera je rezultat izjašnjavanja, objavljen prvog januara, vjerovatno donio olakšanje. Doduše, po statute partije, rezultat ne obavezuje partijsko rukovodstvo, ali da je ispalo drukčije, to se ne bi moglo ni ignorisati.

Sada partijski lideri tijesan rezultat prodaju kao uspjeh. Zapravo, to bi moglo da donese samo kratak predah za vladajuću koaliciju, jer bi ova godina mogla da bude najteža od dolaska na vlast. Slijede izbori, najprije za Evropski parlament početkom juna, a onda u septembru pokrajinski izbori u Saksoniji, Tiringenu i Brandenburgu. Osim toga vjerovatno će se u devet od 16 pokrajina održati i opštinski izbori.

U Saksoniji, Tiringenu i Brandenburgu je stranka Alternativa za Njemačku prema saznanjima Službe ustavne zaštite dobrim dijelom ekstremno desničarska. A ona je ubjedljivo najsnažnija stranka u tim pokrajinama. Jedino demohrišćani mogu donekle da pariraju. Socijaldemokrati, Zeleni i liberali dramatično gube birače. Prema jednoj anketi (Institut Civey) socijaldemokrati i liberali u Saksoniji ne bi trenutno prešli cenzus, a Zeleni bi na jedvite jade ušli u pokrajinski parlament. 

Odavno bez većine

I na saveznom nivou su sve tri stranke iz vladajuće koalicije od stupanja na dužnost decembra 2021. izgubile dobar dio podrške. Na početku su sa oko 52 odsto podrške građana imale tijesnu većinu, ali je u međuvremenu taj broj opao na 32 odsto. Socijaldemokratski kancelar Olaf Šolc je u novogodišnjem obraćanju konstatovao da je veliki broj ljudi nezadovoljan. Ali je dodao da je svijet postao „nemirniji i siroviji", te da se mijenja "brzinom koja skoro ostavlja bez daha". On je zaključio da se upravo zato i Njemačka mora promijeniti. 

Olaf Šolc – nepopularni kancelar

Da li su zaista promjene ljudima problem ili je to prije način na koji se „semaforska koalicija" ponašala u krizama i suzbijanju njihovih posljedica? A krize su ozbiljne - energetska kriza poslije ruskog napada na Ukrajinu, eksplozija cijena, pad njemačke ekonomije. Brojni građani više ne vjeruju da ova Vlada može da riješi sve te probleme. Kancelaru Šolcu sigurno nije promaklo da ankete pokazuju kako on lično takođe ima sve manje podrške. To je svakako prouzrokovano i stilom rukovođenja i komunikacije koji odlikuje ovog šezdesetpetogodišnjeg pravnika. Šolcu ne polazi za rukom da objasni svoju politiku i mobiliše ljude da ga slijede.

Bez emocija i bez harizme

Njegov jezik često zvuči kao da govori robot, komplikuje rečenice do nerazumljivosti, rado ostaje neodređen. Oni koji rade sa njim kažu da nikada nisu doživjeli da podigne glas ali nikada nije pokazao ni opuštenost ili oduševljenje. Što je nemirnije oko njega, to je on tiši. Nepokolebljiv i opušten za jedne, nadmen i tvrdoglav za druge.

Kada se liberali i Zeleni svađaju, a to su činili često tokom 2023., Šolc se drži po strani. Često ga zbog toga kritikuju prebacijući mu lidersku slabost. Šolc je rekao da on nije neko ko bi tresnuo šakom po stolu. Diskusije i traženje poštenog kompromisa njemu su važne. „Iako bih mogao i bez poneke debate u poslednjih nekoliko nedjelja i mjeseci", priznao je on u svom novogodišnjem obraćanju.

Poljuljana finansijska osnova

Tih diskusija sigurno će biti i u novoj godini. Koalicija se sastoji od dvije lijeve partije i jedne koja zastupa ekonomski liberalizam. Socijaldemokrate i Zeleni se pouzdaju u jaku državu, potrebno im je više novca za socijalnu i klimatsku politiku. Liberali insistiraju na pojedinačnoj odgovornosti građana i na štedljivoj državi.

Osim ideoloških razlika, predmet spora je i novac. U novembru je Ustavni sud jedan dio budžeta proglasio neustavnim. Time je poljuljana finansijska osnova koalicije. 

Šolc je još kao ministar finansija smislio trik, po kojem bi 65 milijardi evra, koje je Bundestag 2021. kao posebna sredstva izdvojio za pandemijsku krizu, pretvori u posebnu imovinu. Kada je postao kancelar, to je bio budžet iz sjenke za projekte socijaldemokrata i Zelenih, a liberalni ministar finansija Lindner mogao je da zaokruži budžet bez dugova. Plan je funkcionisao dvije godine. Ali poslije odluke Ustavnog suda da namjenska sredstva ne mogu da se prenamjenjuju na taj način, ostatak mandata Vlada će provesti u krpljenju budžetskih rupa i štednji. To je osnova za koalicionu svađu oko prerspodjele.

Spor oko „kočnice za dugove”

Gdje može da se uštedi u budžetu, a koji su izdaci nužni? Olaf Šolc je na partijskom kongresu socijaldemokrata rekao da Njemačka možda mora da izdvoji više novca za Ukrajinu ako podrška drugih zemalja oslabi. Kancelar je očito mislio na američke predsjedničke izbore i moguće posljedice.

Time Šolc dovodi u pitanje “kočnicu za dugove“ koja je predviđena njemačkim Ustavom. Poslije nekoliko pandemijskih kriznih godina privremene suspenzije ovog mehanizma, liberali žele da ga ove godine zadrže. Ali socijaldemokrate i Zeleni žele nešto potpuno suprotno, zahtijevajući reformu ustavne „kočnice za dugove“. Oni tvrde da je to zapravo „kočnica za budućnost“, jer se novim zaduživanjem moraju finansirati važne investicije. Spor unutar koalicije je sa porastom finansijskog pritiska skoro izvjestan.

Strah drži na okupu

Kancelar je isposlovao kod ministra finansija Lindnera da se makar još jednom diskutuje o mogućoj supenziji „kočnice za dugove“ za ovu godinu, ako se vojna i finansijska podrška Ukrajini moraju povećati. To ne znači da će Lindener i pristati na taj korak. Naročito kada se podsjetimo da je 48 odsto članova htjelo da liberali odu iz koalicije. Taj procenat bi lako mogao da poraste.

Ali rukovodstva stranaka na vlasti se boje raskida koalicionog ugovora više od svega drugog. Ako bi se raspisali vanredni izbori, nad njih bi se nadnijela prijetnja gubitka vlasti. Mnogi poslanici više ne bi bili u Bundestagu. Zato se skoro svi partijski funkcioneri trude da se nastavi saradnja u poprilično načetoj koaliciji. Strah od političke propasti je jedino što još uvijek drži na okupu socijaldemokrate, Zelene i liberale.

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na  Instagramu