Predsjednici Aleksandar Vučić i Hašim Tači sastaće se u nedjelju u Briselu u okviru procesa dijaloga o normalizaciji odnosa Srbije i Kosova. Pred sastanak atmosfera je uobičajno maglovita: Tači govori o neophodnosti definisanja teritorijalnog suvereniteta Kosova, Vučić o borbi za srpske interese, a EU je, kao i obično, neodređena. Da bi magla oko dijaloga bila još gušća pobrinuo se kosovski parlamet koji predsjedniku Hašimu Tačiju nije odobrio mandat da pregovara sa Beogradom.

Mračni oblak nad dijalogom stoji i zbog praktične blokade tehničkih pregovora dvije strane zbog odbijanja Prištine da razgovara o formiranju Zajednice srpskih opština, što je prioritet za Beograd, dok se ne riješe druga pitanja kao što je recimo energetika. Zato ni ne čudi izjava glavnog pregovarača Srbije u tehničkom dijalogu sa Kosovom Marka Đurića da od ove runde dijaloga ne očekuje ništa.

”Ne očekujem ništa od tih razgovora. Ako imate onakve užasne izjave Tačija, Hotija i Hodžaja kada pričaju o KiM kao o njihovoj teritoriji, a nije ni milimetar njihov, jasno vam je da nisu spremni ni za kompromis, ni za dijalog, pa nema razloga da nešto posebno očekuje”, kaže Đurić.

Pravno obavezujući sporazum kao krov na kući bez zidova

Nije tajna da Srbija i Kosovo tokom svih godina koliko se vodi dijalog o normalizaciji odnosa pod okriljem EU imaju dijametralno suprotne stavove kada je status Kosova u pitanju. Potpuno drukčija viđenja Beograda i Prištine postojala su i postoje kada je riječ o postignutim dogovorima iz Briselskog sporazuma. Svo to vrijeme EU se nije miješala u razjašnjenja šta je tačno dogovoreno. Zato je pet godina od potpisivanja sporazuma on i dalje najvećim dijelom sporan: neprimjenjen ili nedovoljno funkcionalno primjenjen na terenu.

U takvoj situaciji šefica EU diplomatije Federika Mogerini pokrenula je paralelni dijalog o sveobuhvatnoj normalizaciji odnosa dvije strane koja bi, prema njenom kalendaru, trebalo da rezultira pravnoobavezujućim sporazumom najdalje u narednih godinu i po dana, a po mogućnosti do kraja njenog madata na čelu EEAS. Sem tog vremenskog, EU kao posrednik u dijalogu Srbiji i Kosovu nije ponudila mnogo važniji sadržajni okvir, u kojem bi finalni sporazum trebalo da bude postignut. Zvanično na dvjema stranama je da se oko toga dogovore, a svjedoci smo kako je to ranije izgledalo.

Tako će na sastanku Vučića i Tačija 24. juna na agendi biti i sveobuhvatna normalizacija i presjek stanja u do sada postignutim sporazumima. Ista agenda bila je i na prethodnom sastanku Vučića i Tačija sa Federikom Mogerini koji je održan tačno prije tri mjeseca. Dva predsednika su tada potvrdila svoju posvećenost procesu, a šefica EU diplomatije Federika Mogerini ih podsjetila da je dalji napredak neophodan.

Još se nije ni osušilo mastilo na ovakvom zaključku Evropske službe za spoljne poslove kada su građani i Srbije i Kosova bili suočeni sa slikama brutalnog hapšenja direktora Kancelarije za KiM u Vladi Srbije Marka Djurića na Kosovu, međusobnim prijetnjama na liniji Beograd Priština pa i pominjanjem upotrebe vojske. Sve to govori o tome kako je do sada postignuti napredak u normalizaciji odnosa Srbije i Kosova ipak na ”staklenim nogama” i da bi EU kao posrednik u procesu dijaloga trebalo da prestane da gleda samo u svoju agendu i ozbiljnije sagleda situaciju na terenu.

Da li će 2018. biti godna zamaha ili blokade Zapadnog Balkana?

Ono što još treba imati u vidu pred novu rundu razgovora Beograda i Prištine jeste i trenutak u kome se on odvija, a koji se odnosi na proces proširenja EU.

Kad su se posljednji put predsjednici Srbije i Kosova sreli sa šeficoma EU diplomatije bilo je to na marginama samita EU o Zapadnom Balkanu u Sofiji. Federika Mogerini tada je poručila da je u cilju sveobuhvatne normalizacije odnosa Srbije i Kosova neophodan ”definitivni progres u narednom periodu” povezavši to sa 2018. godinom koja je od strane Brisela označena kao godina zamaha u procesu proširenja na Zapadni Balkan. Međutim i Beograd i Priština, čiji je evropski put u najvećoj mjeri uslovljen normalizacijom međusobnih odnosa, ali i cio region Zapadnog Balkana, trenutno su suočeni sa mogućnošću da se ”godina zamaha” pretvori u svoju suprotnost zbog raspoloženja pojedinih zemalja članica EU prema približavanju regiona EU porodici.

Francuska i Holandija samo su neke od zemalja koje i pored postignitih traženih reformi i istorijskog sporazuma Skoplja i Atine o imenu i dalje drže ”na ledu” početak pristupnih pregovora Tirane i Skoplja. Ukoliko sljedeće nedjelje ne dođe do konsenzusa zemalja članica, kredibilitet politike proširenja biće ozbiljno poljuljan. U takvim uslovima Kosovu, kome je i do sada manjkalo volje oko dijaloga sa Beogradom, i Srbiji koja i sama ima problema da objasni šta dobija za ono što joj je već uzeto, biće mnogo teže da rastjeraju maglu nad zajedničkim stolom u Briselu.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android