Mjesecima su po Starom Arbatu, najpoznatijoj ulici Moskve izloženi plakati kojima se veliča „specijalna operacija" –„rat"je još uvijek zabranjen pojam. Na čitavom nizu se veliča „nepobjedivost" ruskog oružja: na plakatu s helikopterom piše „On će te naći. On je zao. On je naša grabljivica", ispod slike tenka piše „Čuješ li ga? Buku neizbježive osvete?" Tu je i plakat skupine ruskih vojnika stiliziranih kao ikona, čak i s aurom oko glave u šljemu. Poruka je i više nego jasna: rat je svetinja. Reći ili tek pomisliti nešto drugo je ravno bogohuljenju. Na jednom plakatu je to sasvim jasno i rečeno: „Ako je Bog uz nas, tko je onda protiv nas?"

Građani prolaze pored plakata i jedva da ih još itko primjećuje. Da je rat, to je svima jasno. A jasno im je i da se lako može iza rešetaka ako se kritizira –„diskreditira" kako piše u zakonu. Oporbeni aktivist Ilja Jašin je dospio u logor  gdje je bio do razmjene ovog ljeta, samo zato jer je na YouTubeu izjavio kako bi moglo biti i istine o pokolju kojeg su ruski vojnici počinili u Buči.

I liječnicu u logor

U zatvor se ne šalju samo aktivisti: Nadežda Bujanova je pedijatar, 68 su joj godina i liječi mališane u Moskvi. Nije držala jezik za zubima niti pred jednim dječakom koji je došao na pregled sa svojom mamom, udovicom vojnika palog u Ukrajini. Majka je liječnicu odmah prijavila policiji, a na suđenju nipošto nije bilo jasno, što je liječnica doista rekla, a što je majka od toga shvatila. Sudu je i to bilo dovoljno: liječnica je osuđena na pet i pol godina kažnjeničkog logora. 

Bujanova je iz svog staklenog kaveza u sudnici sve to proglasila „apsurdnim". Ali to nije apsurd, nego stara i dobro poznata svakodnevica i Sovjetskog Saveza i carske Rusije: i zidovi imaju uši, svatko može biti denuncijant.

1000 dana rata u Rusijiznači i 1000 dana ratne propagande. A ona je posvuda: od pješačke zone Moskve pa sve do najzabitijih naselja Sibira. Na televiziji se redaju vijesti o vojnim uspjesima uvijek su samo uspjesi, i razgovori sa „stručnjacima". I svi govore isto: mi nismo ništa krivi, nego su sve to fašisti u Ukrajini i ratni huškači u Europskoj uniji. A naša pobjeda je sigurna.

Odličje, novac – šutnja

Posvuda su plakati vojnika na bojišnici, na školskim priredbama mališani plešu u uniformama, svuda su –čak i na tisućama automata za javni prijevoz u Moskvi oglasi koji pozivaju na vojnu službu. Ako domoljublje nije dovoljno, onda je tu i novac: piše se i do 50 tisuća eura zarade samo u prvoj godini vojne službe na bojišnici. Tko stenje pod teretom dugova – takvih je u Rusiji mnogo, uniforma mu se lako može učiniti jedinim rješenjem.

1000 dana rata za Ruse znači i 1000 dana patnji. Diljem gradova Rusije se redaju novi grobovi vojnika koji su stigli u limenim kovčezima, nije samo na gradskom groblju Siktivkara na sjeveru Urala otvoreno čitavo novo polje za poginule iz tog područja. Ruski izvori, u svojim vijestima o „pobjedama" i „uspjesima" uopće ne govore o broju žrtava. Novinari britanskog BBC-a - ova postaja se ne može pratiti u Rusiji su si dali truda i prebrojali osmrtnice i obavijesti o smrti koje se mogu naći na internetu tako da su već do sad došli do preko 77 tisuća poginulih. To su provjerene informacije, s imenom i prezimenom svakog od njih. Čak i umjerene procjene zapadnih vojnih stručnjaka i obavještajnih službi govore da bi lako moglo biti i dvostruko više poginulih, ne računajući teško ranjene i buduće invalide. 

Za svih 12 godina američkog rata u Vijetnamu je poginulo oko 56 tisuća američkih vojnika tako da je raspoloženje na američkim sveučilištima graničilo s revolucijom. I 26 tisuća poginulih sovjetskih vojnika u Afganistanu je trajno i nepovratno obilježilo čitavo društvo Rusije. Ali u današnjoj  Rusiji i nakon tolikih žrtava vlada grobna tišina: obiteljima se pošalje posmrtno odličje, dobiju i prilično visoku novčanu naknadu tako da im se zatvore usta.

Uvjerljiva podrška Putinu?

Zapravo još uvijek ruska propagandna mašinerija govori o Ukrajincima kao o „braći" koje su zaveli fašisti, ali u javnosti jedva da ima ikakvog razumijevanja za patnje koje se njima nanose. Je li to strah ili ravnodušnost, teško je reći. Ponekad se – osobito nakon žestokih napada ruske vojske na spomenicima i natpisima ulica nazvanih po umjetnicima rođenim u Ukrajini pojavi stručak cvijeća i maleni natpis s porukom „oprostite nam". I na stablima u parkovima se ponekad vide dvije trake, jedna žuta i jedna plava kao što su boje Ukrajine. Tko to postavlja, to zanima i policiju Rusije. Ali nekakvog zgražanja javnosti nema.

Nakon 1000 dana propagande i pritiska, koliko Rusa podržava rat i politiku Putina? Naravno da je to gotovo nemoguće točno reći, čak i kad neovisni institut Levada u ispitivanju mnijenja postavlja zaobilazna pitanja zbog kojih se upitani ne moraju bojati doći u zatvor. Ali i taj institut procjenjuje da Putin u svojoj politici uživa uvjerljivu podršku građana.

Za državni Institut za sociologiju ruske Akademije znanosti nema niti najmanje sumnje: po najnovijem istraživanju objavljenom prošlog tjedna, „specijalnu operaciju" podržava 78% upitanih, a njihov broj raste. Direktor instituta Mihail Gorškov tvrdi kako je mnoštvo građana „svakako željelo iskazati svoje mišljenje" i kako se „već po ovim brojkama" jasno vidi da „Rusija više nije na koljenima". I to je jedan od natpisa na plakatima u Arbatu: „Ruski medvjed se tek budi. Ovo je samo početak."

1000 dana rata je korjenito promijenilo Rusiju. Bojište nije samo protiv Ukrajine, nego i protiv „domaćih izdajnika" u svojim redovima. Tko je protiv „mudrog vodstva" Putina, politike i rata ili čak ima razumijevanja za Ukrajinu, njemu je bolje da šuti ili da pobjegne iz Rusije ako neće u logor. Baš kao u ne tako davno doba Rusije...

tagesschau

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu