On je oduvijek bio najbolji učenik u razredu i jedna vrsta čuda od djeteta. Mladom Emmanuelu Macronu je uspjevalo sve čega bi se prihvatio: bio je pijanista, bankar, ministar privrede a sada je postao predsjednik. To je na francuskoj političkoj sceni najveći uspon svih vremena. Uspjelo mu je da, pod najgorim mogućim okolnostima, dekvalifikuje političku borbenu mašinu Fronta National - Marine le Pen. Uprkos činjenice da su se mnogi glasači suzdržali da daju svoj glas i uprkos nevažećih glasova iz protesta, Macron je dobio istinski mandat da upravlja Francuskom, iako se nije radilo o pobjedi koja nosi sve pred sobom. 

Evropa se uspjela izvući

Jedan od prvih telefonskih razgovora koje je svježe izabrani francuski predsjednik vodio, bio je razgovor sa njemačkom kancelarkom Angelom Merkel. Njegova pobjeda kako za nju, tako i za šefove država i vlada drugih zemalja Evropske unije po svemu sudeći predstavlja ogromno olakšanje. Vladao je veliki strah da bi pobjeda Marine Le Pen, koja je neprijateljski raspoložena prema Evropi, mogla dovesti do rušenja cijele Evropske unije. Ali mi smo - još jednom - uspjeli da se izvučemo. Napredovanje populizma i desnog radikalizma u EU je zaustavljeno. Emannuel Macron je to pokazao i dokazao. 

Vremena za slavlje međutim nema. Problemi počinju sa borbom da dobije većinu u parlamentu. Kada se za četiri sedmice budu birali zastupnici, on od svog pokreta "En Marche!" mora napraviti jednu vrstu političke partije. Mnogi iz političke stranke njegovog prethodnika rado će podržati Macrona, ali samo ako budu ponovo izabrani u parlament. Ali, socijalisti, s obzirom na strašan poraz, su na koljenima. Pitanje je da li će zadržati imalo vlasti. Ekstremni ljevičari su, nakon čestitki Macronu što je izabran za predsjednika, odmah nastavili sa uvredama kojima su se koristili u predizbornoj kampanji - s te strane Macronu nema podrške i pomoći.  

Novi predsjednik moraće pokazati da je - sa svojim jakim živcima, oštroumnošću i sposobnosti za stvaranje saveza - u stanju dati Francuskoj odlučujući impuls da krene naprijed. Riječ je o zemlji, tvrdoglavijoj od 66 miliona mazgi, nevoljnoj da provede reforme, opsjednutoj principima i zarobljenom prošlošću. Macron je doslovno mora pokrenuti da maršira naprijed. On mora prevazići socijalne antagonizme, inicirati programe pomoći seoskom stanovništvu, otvoriti radna mjesta na sjeveru Francuske, ekonomiju učiniti konkurentnijom - i sve to usprkos otpora ljevičarskih i desničarskih ekstremista. Novi predsjednik mora postići čudo, kako bi nezadovoljne Francuze koji stalno zvocaju mogao dovesti do promjene raspoloženja i uliti im duh optimizma. 

Ekstremna desnica će promijeniti ime, ali to će biti "novo vino - stara burad". Ako dobiju značajniji broj zastupnika, oni će novom predsjedniku dobro otežati život. Možda je u taboru Nacionalnog fronta nakon izbornog poraza došlo do obračuna i možda je uslijedila noć "dugih noževa", ali Marine Le Pen i njeni stranački pobornici će nastaviti huškati, propovijedati mržnju i širiti strah. 

Macron se mora konfrontirati sa takvim destruktivnim crtama svojih sunarodnjaka i ponovo ujediniti podijeljenu zemlju. To je lako reći ali teško sprovesti. Jer, tu se ne radi samo o nezaposlenosti i siromaštvu, već o socijalnoj degradaciji i lošoj strani ljudskog karaktera. 

Veliki teret na malim plećima

Na kraju izborne večeri,  mladi Macron je stajao na bini pred impozantnim Luvrom uz muziku evropske himne. On se usudio da pusti himnu EU i time pokazao ne samo odvažnost već i zrnce drskosti. Emmanuel Macron od danas nosi ogroman teret na plećima. On mora spasiti Francusku a s njom i Evropu. Možda mu to zaista i uspije.