Sve teže suše pogađaju Tursku
2. februar 2026
Iz godine u godinu u Turskoj je sve manje kiše: prošla, 2025. godina u toj zemlji zabilježena je kao najteža suša u posljednjim desetljećima, a tako mala količina padavina nije zabilježena u posljednje 52 godine. Posebno su pogođene regije uz Crno i Sredozemno more.
Turiste možda može obradovati suho vrijeme, ali poljoprivrednike sigurno ne: i tursko Ministarstvo poljoprivrede je konstatovalo značajne gubitke prinosa zbog suše. A manjak padavina nije jedina muka — tu su i hladnoće i mraz u doba kada se to više nije očekivalo: mraz je uništio i do 70% nekih vrsta voća. Naravno, i to je smanjilo urod: turski statistički zavod TÜİK evidentira oko 30 posto manje ubranog voća i 12 posto manje žitarica.
Ezgi Kovanci, koja se bavi klimom na Univerzitetu Adiyaman, smatra da je to „kriza na više nivoa koja direktno utiče na svakodnevni život, izvore prihoda i gradove“. Manje padavina znači i niži vodostaj u akumulacijskim jezerima, niže podzemne vode. A onda je tu i mraz: „Kad nema kiše, seljak manje proizvodi. To onda pogađa i njegov sto, i životinje koje ima, a samim tim i kućni budžet“, sažima Kovanci.
Suša teško pogađa i stočarstvo: manje je mesa, a smanjila se i proizvodnja mlijeka. Osim slabije ispaše, dodatna muka turskih poljoprivrednika je inflacija i sve veće cijene stočne hrane. Sve to onda osjete i proizvođači i potrošači.
Eksplozija troškova i inflacija
Sve cijene su otišle u nebo: prema statističkom uredu, troškovi nekih poljoprivrednih potrepština u kratkom su roku postali dvostruko veći. To poljoprivrednik nužno mora prenijeti na kupca, tako da su proteklih godina značajno poskupjeli i hrana i bezalkoholna pića — u 2025. godini gotovo 40 posto.
Turski novinar Ali Ekber Yildirim upozorava da u turskoj poljoprivredi nije problem samo klimatska promjena, već i pogrešna poljoprivredna politika, neučinkovite subvencije i nedovoljna podrška poljoprivrednicima. „Turska nije pogođena samo sušom, nego kombinacijom klimatskih promjena i ekonomskih izazova koje politika čini još gorima.“
Otići sa sela?
Najveći problem je što se u sve većim područjima Turske poljoprivrednici moraju pitati — isplati li se više uopće baviti se time? Hoće li to područje ikada opet biti dovoljno rodno za obradu zemljišta? To bi onda značilo napustiti svoje domove i preseliti se u gradove, kaže klimatologinja Kovanci. A ti doseljenici bi i u gradovima dodatno pogoršali probleme koji tamo već postoje.
Naučnica ukazuje da u porodicama cijela ta kriza najviše pogađa žene, koje se osjećaju obaveznima da s mnogo manjim sredstvima udovolje potrebama porodice. Pogođena su i djeca: lošija i oskudnija ishrana zbog suše utiče i na njihove sposobnosti učenja.
Riječ je o ogromnoj elementarnoj nepogodi: požari i poplave odmah skreću pažnju, ali suša djeluje tiho, dugoročno i mnogo teže. Ona ugrožava prinose, prihode, cijene i sigurnost snabdijevanja hranom.
Pogađa li to i Evropu?
Za Evropsku uniju Turska je samo umjereno važan izvor poljoprivrednih proizvoda. U 2024. godini oko 4,3 posto ukupnog uvoza poljoprivrednih proizvoda u EU dolazilo je iz Turske, uglavnom voće, orašasti plodovi te prerađeno voće i povrće. Njemačka je te godine uvezla turske poljoprivredne proizvode u vrijednosti od oko 2,2 milijarde eura, pretežno orašaste plodove i suho voće.
Ti proizvodi dopunjuju evropsku ponudu, ali nisu presudni za osnovno snabdijevanje stanovništva. Izuzetak su lješnjaci: Turska proizvodi oko dvije trećine svjetskih lješnjaka i daleko je najvažniji dobavljač za tržište EU-a.