O neuspjelim deportacijama izbjeglica stalno se izvještava. Izbjeglice dobijaju na sudu  procese kojima se poništavaju odluke u kojima je odlučeno da se moraju vratiti u svoju ili neku treću  zemlju, odakle su došli u Njemačku. Ili  jednostavno nestanu, prije nego što policija dođe po njih. No, priislni povratak nije moguć i zbog nasilja u avionima, kojima se prebacuju u domovinu - koje eskalira. Samo u prvoj polovini 2019. su piloti njemačkih i stranih avio-kompanija odbili da prevezu ukupno 335 osoba.

Ova brojka navedena je u odgovoru njemačke vlade na upit parlamentaraca iz partije Lijevih, koju je na uvid dobio i DW. Tu se spominje i koji su aerodromi bili najviše pogođeni:  Frankfurt na Majni (131 osoba), Düsseldorf (111) i München (39). Kada su u pitanju avio-kompanije najviše je bila angažovana Lufthansa koja je prevezla 87 osoba, Eurowings 75 i Iberia 42. Iza ovih brojki se međutim  skriva nasilje, koje sve više eskalira - kako od strane osoba koje moraju napustiti Njemačku, tako i od strane države.

Udesetrostručeno vezivanje migranata

Političarka Lijevih Ulla Jelpke htjela je imati podrobnije informacije i poslala je njemačkoj vladi katalog sa 26 pitanja. Kada je dobila odgovor, ispostavilo se da je skoro desetostruko povećana upotreba "pomoćnih sredstava fizičkog nasilja"- od 2015. i 2018. sa 135 na 1.231 slučaj. Konkretno se radi o vezivanju ruku i nogu lancima, čime policajci pokušavaju da neutraliziraju muškarce koji pružaju otpor.

Povećanje upotrebe lanaca je utoliko znakovitije ako se ima u vidu da se broj prisilno vraćenih nije povećao: 2017. ih je bilo 23.966, a od januara 2018. do juna 2019., vraćeno je 11.496 osoba. Sve veća upotreba lanaca, uprkos neznatnom smanjenju broja prisilno vraćenih osoba, njemačko Ministarstvo unutrašnjih poslova obrazlaže činjenicom da "sve više osoba tokom procesa povratka pruža fizički otpor".  U pismu od 6. avgusta se još dodaje da njemačka vlada nema informacija o tome da je posrijedi nešto drugo. 

Lako objašnjivo

Na upit koji je Deutsche Welle poslalo Ministarstvu unutrašnjih poslova u ponedjeljak, portparolka Eleonore Petermann je pojasnila da je porast nasilja lako objasniti. Prisilni povratci nisu dobrovoljni i zato "pogođeni izražavaju svoje neraspoloženje i daju sebi oduška možda i koristeći fizičko nasilje".

"Da bi se deportacija uprkos toga sprovela, ali i da bi se garantovala sigurnost drugih osoba, u nekim slučajevima je moguće da policija te osobe veže", saopštila je Petermann, portparolka ministra unutrašnjih poslova Horsta Seehofera, dodavši: "Ali samo kao krajnje sredstvo!"

Zastupnica Lijevih u Bundestagu Ulla Jelpke, koja je pokrenula ovu temu, potpuno drugačije komenariše upotrebu sile odnosno nasilja na obje strane: "Smatram nepodnošljivim da se na očaj tih ljudi odgovara silom, kako bi se oni, protiv svoje volje, vratili u bijedne i mizerne uslove života koji vladaju u njihovim ili zemljama tranzita." Sa terena, dodaje ona, "stalno stižu šokantni izvještaji o brutalnim deportacijama".

Za "Pro Asyl" praksa prisilnog vraćanja je "Blackbox"

Jelpke s tim u vezi skreće pažnju na kritike Komiteta Vijeća Evrope za borbu protiv tortura i mučenja, koji je u maju od Njemačke tražio da prestane sa primjenom "neprimjerenih i neproporcionalnih" mjera sile tokom prisilnog vraćanja migranata. I "Pro Asyl" registruje zaoštravanje kursa – na obje strane.

"Optužbe za ekscesivnu primjenu sile ne odnose se na saveznu policiju, koja je zadužena za migrante na aerodromima, već na policajce koji sprovode prisilni povratak, koji hvataju migrante i transportuju ih u pravcu aerodroma", kaže Bernd Mešović, pravno-politički referent organizacije Pro Asyl.

Za njega je to "Blackbox-tema". Teško da za to postoje svjedoci, koji bi mogli da odgovore da li su optužbe zaista opravdane. Mešović pretpostavlja da bi razlog tome mogle biti javne izjave političara koji izražavaju očekivanja o "uspješnoj provedbi prisilnih povrataka u većem broju". 

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android