Žrtve reketarenja obično dobiju neki telefonski poziv s upozorenjem da ubuduće bolje pripaze. Onda dolazi neka provala u stan ili posjet nepoznatih osoba s ciljem zastrašivanja. I zahtjev za plaćanjem reketa. Prijetnje u slučaju neplaćanja kriminalci rijetko moraju „potkrijepiti“ oružjem, kaže Jürgen Roth, autor koji već godinama istražuje organizirani kriminal i piše o žrtvama organiziranog kriminala.
Ima, međutim, i službenih istraživanja. Kriminološki znanstveni institut Donje Saske ispitao je oko 4.000 ugostitelja, vlasnika restorana, kafića, diskoteka, ali i drugih privatnika koji bi mogli biti cilj iznuda. Spremnost da se o tomu govori nije bila velika. Ali, pokazalo se: tko nije sam bio žrtva iznude, znao je za neke žrtve iznude. A strah od ucjene je bio vrlo velik. U policijskoj statistici se reketarenje skriva pod drugim pojmovima kriminala poput ucjene, nanošenja tjelesnih ozljeda ili iznude, jer u kaznenom zakonu ne postoji pojam reketarenja. A osim toga vrlo rijetko žrtve prijavljuju reketarenje.

Manje svote nego u Italiji

Novčani iznosi kod reketarenja u Njemačkoj, prema policijskim podacima, kreću se između 30 eura i 50.000 eura. Za usporedbu, u Italiji, „domovini mafije“, na reketarenju se okreće oko milijarde eura. Procjenjuje se da u Njemačkoj bude nekoliko tisuća slučajeva reketarenja. Policija često tek posredno dozna za neke slučajeve. Primjerice, jedan ugostitelj u Hamburgu, kad mu je inventar restorana uništen, svom osiguranju je priznao da je bio ucjenjivan.
Ucjene u Njemačkoj najčešće se događaju unutar neke zatvorene skupine. U posljednje vrijeme su žrtve osobito ruskog i turskog podrijetla. „Njih često ucjenjuju sunarodnjaci“, kaže Jürgen Roth, a njegove spoznaje potvrđuju policijski podaci. Policija zato pojačano nastoji informirati pripadnike tih skupina na njihovim materinskim jezicima.

Prekinuti šutnju

Osim toga policija nastoji u borbu protiv reketarenja uključiti i druge ustanove, primjerice industrijske i trgovinske komore, i javnost, kako bi žrtve bile svjesne da nisu same. „Mora se prekinuti šutnju“, kaže Markus Schwehn iz Industrijske i trgovinske komore u Kielu. Kao uzor može poslužiti akcija „Addiopizzo“ sa Sicilije. Tamo se oko 400 poduzeća i više tisuća pojedinaca uključilo u akciju borbe protiv reketarenja. „Tko šuti, gubi. Stvar se neće poboljšati. Tko jednom plati, plaćat će uvijek i ne može se nadati da će ucjenjivači jednoga dana prestati“, kaže Markus Schwehn.
Tko u Njemačkoj prijavi reketarenje ima dobre izglede da bude zaštićen. U Donjoj Saskoj je 2009. od 20 prijavljenih slučajeva 13 završeno otkrivanjem reketara. Pritom je otkriveno da većina nije bila tako umrežena, kako su njihove žrtve strahovale, nego su uglavnom djelovali pojedinačno. A sudski spisi potvrđuju da ucjenjivači izbjegavaju ucjenu Nijemaca. Jer, „oni sve odmah prijavljuju policiji.“

Autor: Wolfgang Dick / Anto Janković
Odg. urednik: Zorica Ilić