Dotrajala, uska cesta kroz selo Ušivak završava tačno pred kapijom bivše kasarne. Kasarna je danas Centar za prihvat migranata koji je otvoren kasno noćas (24.10.). Na putu do centra mogu se sresti manje grupe ljudi. Neki od njih su ogrnuti šarenim dekama. Razgovaraju.

Dvojica mlađih ljudi, s ruksacima i srolanim ležaljkama na leđima, udaljavaju se od tek otvorenog centra za migrante.

"Bio sam u Sarajevu i pokušao sam doći do Bihaća vozom, ali kada smo došli na stanicu u Bihaću, nisu nam dali da napustimo voz. Ne znam zašto”, kaže jedan od dvojice Iranaca, odlučnih u namjeri da ponovo probaju doći do Hrvatske, do EU. U Bihaću su, kako pričaju, čekali više od 13 sati, a onda su ih smjestili u autobuse i vratili u Sarajevo.

Ni jedan od njih ne želi se predstaviti, niti fotografirati, samo ponavljaju da se ne žele i ne mogu vratiti u svoju zemlju, Iran, jer je "jako opasna za njih”.

Grubosti bh. policije?

Afganistanac Abdul Wali s prijateljima je također htio u Bihać, ali ih je, kako kaže, policija zaustavila na nekih 90 kilometara od Sarajeva. Pokazuje nateknutu cjevanicu na desnoj nozi. Tvrdi da ih je policija udarala i bila gruba prema njima.

"Onda su nas držali neko vrijeme, te nas smjestili u autobus i poslali u ovaj centar, gdje uvjeti i nisu baš najbolji. Jednostavno nam nije ponuđena nikakva opcijia”, žali se Wali. Dodaje da centar u Ušivcima, ali ni BiH, nije mjesto na kojem želi ostati. “Želim ići dalje”, kaže Wali za Deutsche Welle.

Njegov sunarodnjak Shahet također je Bihać vidio kao ciljnu stanicu, ali ga je policija spriječila u tome i dovela u bivšu kasarnu Ušivak. “U svakom slučaju planiram ponovo pokušati doći do Bihaća. Već sutra ću pokušati, a ako mi ne budu htjeli prodati kartu za voz, pokušat ću na druge načine doći do Bihaća u narednih nekoliko dana”, kaže on.

Premda kaže kako mu u centru Ušivak nije tako loše, ne želi se dugo zadržati u njemu. Krajnje odredište, kako se nada, trebala bi biti zemlja u kojoj ima posla, a sebe vidi u Njemačkoj ili Francuskoj.

U bijeg od represivne politike

Muhboub je pobjegao iz rodnog Bangladeša. Za Deutsche Welle kaže kako je svjestan da ne dolazi kao ratna izbjeglica. Bježi od represivnog političkog sistema.

“U mojoj zemlji vladaju veliki politički problemi, možda opasniji od rata, jer ako nisi uz vladajuće strukture, onda si u opasnosti, a ne postoji mogućnost fer izbora”, kaže i dodaje: "Zato sam napustio svoju domovinu. Moja porodica je još tamo, ali i oni su u opasnosti”.

U BiH je došao preko Srbije. Iz Tuzle je jučer stigao do Sarajeva. “Htio sam nastaviti put za Bihać, ali policija nam to nije dozvolila i rekli su nam da su migrantski centri u Bihaću puni i da ne možemo ići tamo. Potom su nas doveli u ovaj centar”, priča Muhboub.

Noć je, kako kaže, zajedno sa svojim prijateljem i sunarodnjakom, proveo na podu, jer ih nisu stigli pregledati liječnici, što je preduvjet za ulazak u kontejnere u centru Ušivak. Opet, nisu nezadovoljni. “U redu je, imamo nekakav smještaj, svakako je bolje nego biti na otvorenom”. Nada se da će mu bh. vlasti dopustiti da ide dalje do Bihaća, a ako se to i ne desi, krenut će dalje. Put ga, nada se, vodi do Francuske.

Bosansko sunce ne grije najbolje

Pakistanci Ali i Bilal, još se nisu prilagodili na bosansko ‘zubato' sunce. U centru su dobili deke, kojima su se ogrnuli i krenuli prošetati po selu. Žale se kako su Pakistan morali napustiti jer su imali puno problema i život im je bio ugrožen. Nakon dugog puta, preko Srbije su, kao i većina drugih migranata u Ušivku, stigli do BiH. Uspjeli su, kako kažu, stići i do Bihaća, gdje ih je napustila sreća, a dočekala lokalna policija, koja ih je vratila za Sarajevo. Trenutno su potišteni, tužni, ali ipak odlučni da nekako dođu do Italije.

Za Italiju planira ići i Afganistanac Alihan Tarahel, koji je u centru Ušivak završio prije nego je i pokušao doći do Bihaća.

Situaciju u kojoj su se našli, kako kažu, bar donekle im je olakšalo lokalno stanovništvo, kao i stanovnici raznih krajeva BiH kroz koje su prolazili. Iako su migranti kasno noćas dovezeni u centar kod Hadžića, lokalno stanovništvo ih je dočekalo, nudilo topao čaj i hranu.

Iskustvo rata, odnosno iskustvo izbjeglištva i neimaštine svakako utječe na osjećaje Bosanaca i Hercegovaca prema migrantima. Ipak, među lokalnim stanovništvom postoji i doza opreza, imajući u vidu informacije koje dolaze iz Krajine o problemima sa pojedincima među migrantima.

Ogradama protiv straha

"Šta da vam kažem, žao mi je tih ljudi... Treba pomoći svima, realno je da u toj masi ljudi ima dobrih, ali i onih koji nisu dobri, koji nemaju dobre namjere”, kaže za Deutsche Welle mještanin Ušivaka, Edis. Dodaje da je lokalno stanovništvo na oprezu, da postoji strah, što dokazuje i činjenica da su mnogi njegovi susjedi počeli nabavljati ograde i zaštitne mreže.

Trenutni kapacitet centra za prihvat migranata Ušivak je, prema informacijama Međunarodne organizacije za migracije (IOM), koja vodi centar zajedno sa Službom za poslove sa strancima BiH, 270 mjesta, što bi do kraja sedmice trebalo biti prošireno dodatnim kontejnerima i, prema potrebi, šatorima. Centar je, bude li potrebe, kako kažu, moguće još i dodatno proširiti.

Nove grupe migranata se već očekuju budući da je i jutros, prema podacima MUP-a Unsko-sanskog kantona, iz Bihaća za Sarajevo vraćeno oko 70 migranata koji su u Bihać doputovali vozom, te više od 50 migranata koji su preko Ključa za Bihać putovali autobusom.

Procjenjuje se da je u BiH od početka ove godine ušlo više od 19.500 migranata.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android