Kada sam prvi put išao da izvještavam sa protesta, osmog decembra prošle godine, nad Banovim brdom se spuštao gusti, mokri mrak. A sada dani bivaju duži. Polazim na skup zakazan u 18 sati na platou ispred Filozofskog fakulteta prije pet, a još se vidi.

Autobus se spušta ka Adi, kroz prozor posmatram kako sa zapada, tamo od Save, rumenilo osvaja vedro nebo i miješa se sa crnim mastilom. Ovaj put vazduh skoro miriše na proljeće. Kolovozi i trotoari su suvi, samo tu i tamo, skrajnut i zaboravljen samuje poneki brežuljak prljavog snijega.

Grupa ljudi u žutim prslucima silazi niz tramvajski nadvožnjak od Hipodroma. Prate ih kamere. Shvatam da su to pripadnici „Lokalnog fronta" iz Kraljeva, koji već četiri dana idu pješke u svom „Ibarskom maršu" da bi se priključili beogradskoj šetnji. Stižu tačno na vrijeme.

Drugačija šetnja

Nisu samo vremenske prilike različite u odnosu na šest prethodnih protestnih okupljanja. Danas nije subota, radni je dan. A i povod je drukčiji. Prije godinu dana u Kosovskoj Mitrovici ubijen je političar Oliver Ivanović. On je bio glas umjerenosti i razuma u smutnim vremenima. Odbijao je nasilje. Smatrao je da je pristojnih ljudi ipak više od nasilnika. Već 365 dana građani čekaju odgovor na prosta pitanja: Ko je ubio Oliver Ivanovića? Ko je dao nalog za egzekuciju?"

Glumac Branislav Trifunović je na početku skupa rekao da Ivanović bio čovjek koji je mislio svojom glavom i koji se borio za suživot Srba i Albanaca. Pročitao je i izjavu Olivera Ivanovića: „Nisam problem ja kao ličnost, već što govorim istinu kao i eho te istine. Ako ne djelujete, onda gledajte nasilje – u atmosferi straha se ne živi. Građani su zastrašeni i razumijem ih, ali niko nema pravo da svojim strahom ugrozi budućnost ostalih, oduprite se, nas je ipak više".

Potom se Trifunović obratio prisutnima: „Molim vas da spustite pištaljke, transparente. Šetaćemo u čast Olivera Ivanovića sa njegovom porodicom. Šetaćemo sa pitanjem – Ko je naredio ubistvo Olivera Ivanovića? Kada stignemo do Slavije, upalite svijeće, upalite i podignite telefone na gore... Da osvjetlimo ono što je Oliver rekao – 'Nas je ipak više!'". Te riječi Olivera Ivanovića bile su istaknute na čelu kolone kao jedini transparent.

Ljudi su se i ovaj put okupili u velikom broju. Grupa aktivista „Lokalnog fronta" iz Kraljeva koju sam vidio iz autobusa stala je na čelo kolone. U jednom trenutku se kolona protezala od Terazija do Slavije. Zaobišla je „Vučićevu fontanu" i potom pošla uzbrdicom prema Hramu Svetog Save.

Nije bilo hladno, skoro da se osjećao dašak proljeća.

Predsjednik i udovica

Na istom mjestu je tog jutra (16.01.) svijeće za Olivera Ivanovića palila njegova udovica Milena Ivanović ali i ljudi iz državnog vrha, uključujući šefa kancelarije za Kosovo i Metohiju, ministra odbrane, premijerku i predsjednika države. Milena Ivanović nije željela da učestvuje na večernjoj šetnji za njenog supruga, jer, kako kaže, ne želi da politizuje njegovu smrt. Na to svakako ima pravo. Ali i to je politički stav.

Na tom istom mjestu će koliko danas (17.01.) neka druga masa klicati Vladimiru Putinu.

Kao da Srbija postoji u nekoliko verzija. Ova koja je inače glasna u protestima, ali večeras samo tiho žamori, pali svijeće i sjeća se jednog mučki ubijenog čovjeka. Ali i ona zvanična, navodno većinska, koju otjelovljuje Aleksandar Vučić, predsednik čiji lik građane sačekuje na svim kioscima, u svakom televizijskom prijemniku, na svakom raspoloživom komunikacionom kanalu.

Postoji i ona treća Srbija, koja ide svojim putem. Ljudi koji skrenu u bočne ulice kada ugledaju kolonu, oni koji pijuckaju svoje piće u fensi lokalima ili žure iz radnje kući. Ljudi koje vjerovatno ne interesuje ni ruski predsjednik, ni ko je ubio Olivera Ivanovića. Njih sve to kao da se ne tiče. Apstinenti za koje rijetko ko može da kaže šta žele, jer se trude da ostanu politički nevidljivi. I tako uvijek staju na stranu jačeg.

Voštanica u snijegu

S ovim mislima stižem u koloni do Hrama. Njemu se od mase više ne može prići. Sve vrijeme se sa razglasa čuje pjesma „Vostani Serbie". Oni koji su prvi pristigli svijeće su polagali uz stubove Hrama. Brojni ljudi sa začelja su se snašli tako što su sveće pobadali u retke hrpe snijega pored trotoara. Organizatori su se na kraju skupa zahvalili svima što su u velikom broju došli da odaju počast ubijenom Ivanoviću. Najavili sljedeći protest za subotu (19.01.) od 18.00.

Vraćam se pješke ka Slaviji. Trg bez automobila izgleda sablasno. Vučićeva fontana pleše svoj nijemi svjetlosni ples.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android