Za proizvodnju kompijutera je potrebno trideset različitih metalnih i ne metalnih sirovina, za proizvodnju automobila još više. Bez obzira dali se radi o aluminiju, željezu ili cinku, potrebnih za karoseriju,preko platine i paladija za katalizatore ili bakra za kablove- ukoliko tih metala nedostaje, proizvodnja stoji, kaže Ulrich Grilo iz udruženja Njemačke industrije BDI:

«Ako nemamo nafte ne možemo točiti gorivo, ali ako nemamo metala onda nam benzin više i ne treba jer više nećemo imati ni automobila».

Od 2002 godine troškovi proizvodnje njemačke industrije samo na osnovi povećanih cijena sirovina porasli su za više od 90 milijardi eura godišnje.U tom razdoblju, neki metali su poskupili za više od 500 %. Prema nekim računicama, to je Njemačku koštalo 140.000 radnih mjesta.

Ali nisu samo cijene ono što njemačkoj industriji zadaje glavobolje već i regionalna ograničenost brojnih sirovina. Tako se naprimjer 93 % svjestkih nalazišta Volfrana nalaze u Kini i Rusiji, a 94 % Rodijuma nalaze se u Južnoj Africi i Rusiji. Danas tona bakra na svjetskom tržištu košta 6.700 američkih dolara dok je prije tri godine cijena iznosila 3.000 dolara. Istovremeno zalihe na londonskoj berzi metala mogu pokriti svjetsku potrošnju za samo četiri dana. A potražnja prije svih u Kini i Indiji svakodnevno je u porastu. U međuvremenu je izrazito porasla i cijena metalnog odpada, oko 40 % svjetskih potreba za bakrom pokriva se upravo na taj način.

Jedna od zemalja sa najvećom glađu sirovinama je Kina. Peking pokušava svoje potrebe pokriti ne birajući sredstva. U to spadaju i investicije u međunarodno izopćene zemlje poput Sudana i Angole. U međuvremenu se o finansijskim investicijama u cilju opskrbe sirovinama počelo razmišljati i u Njemačkoj.

«Kada se pitamo kako privreda može dati svoj doprinos u osiguravanju izvora sirovine, onda u to spada i mogućnost kupovine stranih rudnika».

Smatra njemačka kacelarka Angela Merkel. Predsjednik udruženja njemačke industrije Jurgen Thumann, smatra da to nije realistično:

«Tu dolazimo do granice moći njemačke industrije. Isključivo sredstvima iz privrede to se najčešće ne može ostvariti».

Ulrich Grilo smatra da njemačka politika mora na međunarodnoj pozornici, voditi više računa o njemačkim potrebama za sirovinama:

«U razgovorima sa Indijom, Južnom Kotrejom i drugim zemljama Azije o trgovinskim odnosima, potrebno je imati takoreći sirovinske naočale: potrebno je stalno misliti na sirovine».

Osim tog, na svjetskom tržištu je potrebno brzo djelovati. To je u međuvremenu uvidjela i savezna kancelarka Merkel:

«Kinezi su vrlo brzi, odlučni i dok smo se mi koordinirali, pršli sve natječaje i uvažili sve primjedbe, drugi na svijetu već su obavili posao. Zbog toga je važna brzina, svijet nas neće čekati, oko toga se moramo više potruditi».