Mihael Martens u listu Frankfurter algemajne cajtung ukazuje da građani Kosova ne mogu bez viza u zemlje Evropske unije, i pored toga što EU u toj zemlji ima svoju najveću misiju u inostranstvu. Novinar podsjeća i na to da su zemlje-članice EU u četvrtak (11.5.) postigle dogovor o ukidanju viza za ukrajinske građane, koji će od juna u skoro svim zemljama EU, bez viza moći da borave najviše 90 dana. Time još samo jedna zemlja koja je kandidat za članstvo u EU čeka na ukidanje viza, a to je Kosovo.

„Najmlađa evropska država 2008. godine se odvojila od Srbije potpisavši Deklaraciju o nezavisnosti koju su podržale SAD i skoro sve zemlje-članice EU. Evropska unija od tada u Prištini ima svoju najveću inostranu misiju, ali i pored toga građani Kosova do danas ne mogu bez viza u EU."

To što za Kosovo do danas nema vizne liberalizacije, nije jedini, ali je jedan od razloga za prijevremeni kraj vladajuće koalicije, piše frankfurtski list, podsjećajući da su na vlasti u toj zemlji do sada bili Demokratski savez Kosova premijera Ise Mustafe i Demokratska partija Kosova, koju je osnovao Hašim Tači, formalno vanstranački predsjednik: „On je poznat kao glavni vođa u geriljskom ratu protiv Srba, u kome su kosovski Albanci 1999. pobijedili uz pomoć NATO-a. Već deset godina, Tači je na čelu Kosova i važi za najmoćnijeg političara u zemlji. Stoga je on jedan od odgovornih za to što Kosovo za sve ove godine nije ostvarilo svoj glavni spoljnopolitički cilj -  ukidanje viznog režima."

„Frankfurter algemajne cajtung" ocjenjuje da je Tači zakazao i sa obećanjem datim početkom godine, da će kosovske bezbjednosne snage pretvoriti u zvaničnu vojsku: „Taj plan on nije mogao da sprovede protiv volje zapadnih sponzora kosovske nezavisnosti. Prije svega američki ambasadori u Prištini su ti, o čijem mišljenju svaka kosovska vlada mora da vodi računa. Amerikanci i Evropljani protive se formiranju kosovske vojske, jer se boje da bi to povećalo opasnost od rata u regionu."

Soroševa mreža na Balkanu pod pritiskom

Džordž Soroš je htio više od društvenih promjena na Balkanu. Mreža, koju je izgradio, sada je pod sve većim pritiskom, piše za list Noje cirher cajtung novinar Andreas Ernst.

Vladimir Milčin je „Soroševac" par ekselans. Rođen 1947. godine, on je jedan od osnivača Soroševe Fondacije za otvoreno društvo na Balkanu. Dvadeset pet godina bio je na čelu njenog makedonskog ogranka. Paralelno je bio i profesor dramaturgije na univerzitetu „Ćirilo i Metodije" u Skoplju. „Danas sam omiljena meta napada anti-Soroševe kampanje", kaže Milčin. Nedavno ga je tražio tim snimatelja televizije „Russia Today", koji pravi dokumentarni film o „privilegovanim Soroševcima". Nacionalisti ga već godinama optužuju da je bio doušnik jugoslovenske tajne službe.

Milčin je bio Sorošev čovjek od samog početka: u junu 1991. godine Džordž Soroš je sa jugoslovenskim premijerom Antom Markovićem dogovorio osnivanje Instituta. Ali nedjelju dana kasnije izbio je rat na prostoru bivše Jugoslavije. Umjesto jednog, trebalo je otvoriti pet ogranaka u svakoj od novonastalih država. Milijarder Soroš svoje ljude je regrutovao među učesnicima studentskih demonstracija iz 1968. godine. Još 1989. Sonja Liht iz Srbije, Žarko Puhovski iz Hrvatske, Vladimir Milčin iz Makedonije i drugi „šezdesetosmaši" osnovali su Udruženje za jugoslovenski demokratsku inicijativu (UJDI). Zemlju suočenu sa brojnim krizama htjeli su da pretvore u demokratsku federaciju i da spriječe njen raspad.

Odnos punog poverenja

To im nije uspjelo, ali veliki broj UJDI aktivista prešao je u Soroševu fondaciju, u kojoj su bili aktivni tokom devedesetih godina. Za njihov rad tipični su bili bliski, lični odnosi, neformalni dogovori na bazi međusobnog povjerenja. „Soroš me je 1992. godine pitao da li bi došao na čelo makedonskog instituta", govori Milčin. „Odgovorio sam, da - kao dramaturg, jer onda mogu da pravim predstave sa stotinama glumaca. Nasmijao se i ja sam dobio posao." Pritom su odlučujuće bile preporuke iz Soroševe mreže.

Zajedničko za osnivače Fondacije za otvoreno društvo bili su odbacivanje nacionalizma i zalaganje za ljudska prava i toleranciju. Oni su stvorili mrežu koja je nadživjela ratove i koja je izgradila „ostrva slobode i protesta", kako je kazao zagrebački sociolog Paul Štubs. U Srbiji i Hrvatskoj Soroševi ljudi su bili izloženi napadima nacionalističkih režima i nazivani izdajnicima i petokolonašima.

Makedonija je uspjela da bude van rata. „Soroš se zalagao za našu zemlju. Ona je trebalo da bude primjer funkcionalne, multietničke demokratije na Balkanu". Još prije Međunarodnog monetarnog fonda zemlji je davao na raspolaganje milionske kredite, kako bi gorivo i lijekovi mogli da se uvoze, nakon što je Grčka svom susjedu 1994. uvela sankcije. „Dobili smo novac kako bi osnovali slobodne medije. I radili smo na izradi obrazovnih programa za Rome." U vrijeme kada Makedonija jedva da je imala prijatelja, kaže Milčin, Soroš joj je pomogao.

Garanti slobode

Od Soroševih programa tada su počele da se osnivaju mnoge nevladine organizacije, koje su radile na jačanju civilnog društva. Danas ih je još oko tridesetak aktivno. Nikada nije bila tajna da su članovi tih organizacija bili protiv autoritarnog sistema Gruevskog, koji je deset godina kontrolisao zemlju. Milčin smatra da te organizacije stoje iza posljednjih oaza slobode: „One su te koje vlasti pozivaju na odgovornost."

Ali da li su te nevladine organizacije i dio društvenih promjena? Da li su one dio građanskog pokreta, kao što tvrde? Milčin kaže da su mnogi sposobni aktivisti u posljednjih petnaest godina napustili zemlju. „Oni su u Kanadi, Austriji ili Njemačkoj." Sa njima su nestale i kompetencije stečene u „Soroševom sistemu": menadžerske, jezičke, pregovaračke. Na kraju krajeva Centralnoevropski univerzitet, Sorošev univerzitet u Budimpešti, za mnoge je bio odskočna daska za karijeru u međunarodnim organizacijama, Think Tank institutima (takozvani trustovi mozgova) ili na akademijama. Drugi su ušli u politiku u svojim zemljama. I makedonski predsjednik Ivanov, danas zakleti protivnik Soroševaca, prošao je kroz taj sistem.

Ali poslovnu perspektivu nije otvorio samo angažman u Soroševim institucijama. Karijeru je danas moguće napraviti i borbom protiv Soroša. Cvetin Ćilimanov, 40-godišnji makedonski novinar i prevodilac, na čelu je pokreta „Stop operacijama Soroša", koji se uz podršku vlade bori protiv „ljevičarske okupacije". Ćilimanov dolazi iz antikomunističke skopske familije i za sebe kaže da je konzervativan, ali ne i nacionalista.

Prije nego što je 2012. godine počeo da radi za državnu novinsku agenciju kao dopisnik iz Vašingtona, bio je savjetnik predsjednika Ivanova. U SAD je stupio u kontakt sa konzervativnom fondacijom Heritejdž, desničarsko-konzervativnim članovima Kongresa i drugim Soroševim protivnicima. „Kao što postoji mreža Soroševaca, danas postoji i Internacionala njegovih neprijatelja", kaže Ćilimanov.