"Kada je prije nekoliko dana objavljeno da Vrhbosanski nadbiskup, kardinal Vinko Puljić 16. maja želi održati misu za nakon Drugog svjetskog rata ubijene ustaške vojnike, došlo je do žestokih diskusija u Sarajevu. Brojni građani Sarajeva se sjećaju bezbrojnih ustaških žrtava i protestiraju protiv održavanja takve mise”, piše Erich Ratfelder za Tageszeitung. Ukupno je, kako dalje piše list, od 1941. do 1945. godine ubijeno više od 10.000 ljudi u Sarajevu. "7.500 Jevreja je od 1941. godine deportirano u hrvatski koncentracijski logor Jasenovac i u Auschwitz. Ukupno je, kako se navodi, više stotina hiljada ljudi bilo žrtva ustaškog režima. Nakon što su partizanske trupe oslobodile Sarajevo 6. aprila 1945. godine njemačke i ustaške trupe su se morale povući na sjever. Rat je za njih bio izgubljen. Skupa sa drugim trupama koje su bili kolaboteri Hitlerove Njemačke poput srpskih četnika i slovenačkih domobranaca željeli su se u Bleiburgu predati britanskim trupama koje su se tamo već nalazile. Ono što se nakon toga dogodilo nije u potpunosti razjašnjeno. Činjenica je da među njima nije bilo samo tvrdo jezgro ustaša i četnika, nego da su im se pridružili i članovi hrvatskih i slovenačkih domobrana, čiji su članovi bili mobilizirani u vojske ali i civili”, piše TAZ.

Paveliću uspjelo da pobjegne iz Bleiburga

"14. maja su stigli u Bleiburg gdje su ih Britanci internirali na jednoj livadi. Nekim vođama je čak pošlo za rukom da pobjegnu, među njima Anti Paveliću, osnivaču ustaškog pokreta, koji je 1959. preminuo u Španjolskoj. 16. maja 1945. godine su Britanci preostale, u međuvremenu razoružane ustaše i četnike počeli predavati partizanima - prema britanskim izvorima do 31. maja 12.196 Hrvata, 8.263 Slovenaca, 5.480 Srba i 400 Crnogoraca.

Kada je tada mladi mladi partizan Mustafa Kapidžić stigao u Bleiburg mogao je vidjeti kako partizanski sud po brzom postupku osuđuje poznate ustaške i četničke ličnosti na smrt i izvršava presudu. Drugi izvori navode da je veliki broj uhapšenih poslan na marš kroz Sloveniju, Hrvatsku do Makedonije”, piše TAZ. List navodi da su brojni na tom putu bili žrtve odmazde a veliki broj ih je preminuo usljed iscrpljenosti.

List dalje citira politologa Žarka Puhovskog koji kaže kako su 'partizani proveli osvetu'. Bila je to krvava osveta, priznaju i partizani koji su još živi. Ipak oni odbijaju hrvatski istorijski revizionizam koji događaje u Bleiburgu proglašava jednom vrstom genocida nad Hrvatima. 'Bila je to osveta prema kolaboracionistima nacista, osveta prema neprijateljima, ali ta osveta nije bila nacionalistički definirana', kaže također Puhovski”, piše TAZ i dodaje kako su se "partizani borili za multtinacionalnu državu i protiv nacionalizma".

Otvoreno se koristi "Za dom spremni"

Ako su na početku pripadnici porodica ubijenih bili ti koji su se jednom godišnje okupljali kako bi se podsjećali na mrtve, u Bleiburgu je posljednjih godina njegovana sužena kultura sjećanja, piše dalje TAZ i citirajući hrvatske i bosanske intelektualce dodaje kako se danas " tamo manifestira hrvatski nacionalizam". List dodaje kako "isti nacionalistički krugovi negiraju nedjela ustaša, ometaju podsjećanja na žrtve u Jasenovcu i difamiraju preživjele žrve", na šta se žale jevrejske zajednice i srpska udruženja žrtava. Pozdrav "Za dom spremni" otvoreno se koristi u desničarsko- orijentiranim krugovima.

A crkva? Njemački list dodaje da je Katolička crkva od proglašenja nezavisnosti Hrvatske sve više skretala u desno, i u BiH. "Franjevci u BiH se doduše bore protiv nacionalističkog šovinizma bosanskih Hrvata koje predvodi Dragan Čović. Ali Čović je očito dobio glavnu riječ i uspio uključiti kardinala u svoju kampanju. Čović je kritičare optužio da sprječavaju slobodu vjeroispovijesti. Njegov protivnik, socijalno-liberalni predstavnik Hrvata u Predsjedništvu BiH Željko Komšić je uzvratio: "Moliti se za fašiste je akt koji protivrječi svim vrijednostima civiliziranog društva"

Priredila: Zorica Ilić

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android