Za Olafa Scholza se radi o "najvažnijem aspektu" njemačke migracijske politike koji će u vrlo kratkom roku dovesti do „najvažnijih promjena“. Ono o čemu kancelar govori u superlativima su sporazumi sa zemljama iz kojih u Njemačku dolaze mnogi tražitelji azila. Za njemačku vladu oni se smatraju središnjim instrumentom migracijske politike.

Irak se, s druge strane, već nekoliko mjeseci smatra posebno zanimljivim pregovaračkim partnerom, jer iz njega dolazi iznimno velik broj odbijenih tražitelja azila. Istraživanja javnih servisa NDR-a, WDR-a i dnevnika "Süddeutsche Zeitung" pokazuju da su savezna vlada i Irak već mnogo dalje odmakli u pregovorima nego što je to javnosti poznato. Obje su zemlje prije nekoliko mjeseci pristale na zajedničku izjavu o namjerama. No, proces samih pregovora bi očito trebao ostati tajna.

Njemačka već godinama pokušava povećati broj deportacija u Irak. Krajem listopada, prema ministarstvu unutarnjih poslova, u Njemačkoj se nalazilo 26.000 Iračana, te je to, prema istim podacima, daleko najčešća nacionalnost među onima koji su morali napustiti zemlju jer im je odbijen zahtjev za azilom. No, cijele 2022. godini samo je 77 osoba deportirano izravno u Irak. Do sada je bilo malo znakova "ofenzive repatrijacije" najavljene u koalicijskom sporazumu savezne socijaldemokratsko-zeleno-liberalne vlade. 

„Višesmjerni program"

Prema podacima do kojih je došao istraživački tim NDR-a, WDR-a i „Süddeutsche Zeitunga", Njemačka i Irak su još na proljeće zacrtali svoje zajedničke ciljeve. U ovom dokumentu na tri A4 stranice, „obje strane izražavaju želju za jačanjem međusobne suradnje na području migracija, uključujući legalnu migracijsku konzularnu suradnju, povratak i integraciju". Važan cilj je pritom promicanje "dobrovoljnog povratka osoba bez prava boravka". Kako bi to postigli, žele provesti "program na više kolosijeka".

Zajednička izjava o namjerama također se posebno bavi radnom migracijom. Obje strane se "slažu da je legalna migracija korisna za oba društva i jača odnose između dviju zemalja". Na primjer, žele olakšati izdavanje viza za poslovne putnike ili studente. Pomakom po pitanju deportacije se smatra formulacija koja navodi da sada sve skupine građana Iraka mogu deportirati. Obje su se strane složile oko "ponovnog prihvata državljana koji ne ispunjavaju ili više ne ispunjavaju uvjete za ulazak, prisutnost ili boravak u dotičnim državama".

To znači da su iračke vlasti sada spremne primiti natrag ne samo one koji su prekršili zakon, kao što je do sada bio slučaj, nego u principu sve građane. Nedavno je izišlo u javnost da se više pripadnika vjerske skupine Jezida deportira u Irak, državu progonitelja.

Regulacija sustava provjere identiteta

Konkretno, rješava se i najveći problem u procesu deportacije: provjera identiteta. S obzirom na to da mnogi tražitelji azila ne predoče nikakve identifikacijske dokumente, ne mogu biti vraćeni dok se njihov identitet ne razjasni. Njemačka i Irak su se sada složile oko toga da se svi građani koji se nalaze na teritoriju druge države trebaju identificirati i opskrbiti odgovarajućim dokumentima. Ako je identitet nejasan, obje strane planiraju razmijeniti biometrijske podatke. Službenici iračkog veleposlanstva bi obavljali razgovore s osobama za koje se pretpostavlja da su irački državljani kako bi se utvrdio njihov identitet.

Ovi sporazumi, koji su dosad držani u tajnosti, mogli bi već imati učinak: kako je prva izvijestila izbjeglička organizacija Pro Asyl, Irak sve češće potvrđuje identitete odbijenih tražitelja azila. Dok je 2022. saslušano samo 115 osumnjičenih iračkih državljana, ove se godine do kolovoza se njihov broj popeo na 339. Ukupan broj povrataka u Irak također se udvostručio - sa 77 u 2022. na 164 do kraja listopada 2023. Ovog tjedna je iz Münchena za Bagdad krenuo charter s odbijenim tražiteljima azila. Prema bavarskoj vladi, u avionu je bilo 28 Iračana a među njima se nalazilo i 15 osoba koje su počinile kaznena djela.

"Strah me je!"

Jedan od onih koji su vjerovali da mogu ostati u Njemačkoj je Ahmed Qaro. 24-godišnjak iz okolice Mosula došao je u Njemačku prije nekoliko godina. Išao je u strukovnu školu, devet mjeseci odrađivao pripravnički staž u poznatom trgovačkom lancu tekstila i naučio njemački. Pohađao je integracijski tečaj. No njegov zahtjev za azil je odbijen.

Qaro je njemačkim vlastima kao razlog za traženje azila naveo da u Iraku nema sigurnosti i da vlada teror. Međutim, on nije mogao vjerodostojno uvjeriti njemačke vlasti o pojedinačnom progonu što je relevantno kad je u pitanju za zakon o azilu. Sada je on jedan od tisuća Iračana koji moraju napustiti Njemačku, pri čemu nije iznimka: tri četvrtine svih zahtjeva za zaštitu koje podnesu Iračani trenutno su neuspješni. "Strah me je”, kaže i pita se što vlade u Berlinu i Bagdadu sada planiraju učiniti s ljudima poput njega.

Procedura bez ugovora

Kako pokazuju istraživanja WDR-a, NDR-a i SZ-a, i druge europske zemlje poput Austrije i Švedske su daleko od očiju javnosti sklopile migracijske sporazume s Irakom. Europska komisija je potvrdila da je ove godine došlo do "neviđene promjene u iračkoj politici vraćanja i readmisije u drugom i trećem tromjesečju". Iračka vlada obvezala se na "prihvaćanje svih repatrijacija". Za razliku od Komisije, njemačka vlada svoj dogovor i dalje drži u tajnosti. Detalje iz upita ne demantira ali ni ne potvrđuje i također ne komentira “detalje” radi očuvanja “povjerljivosti”. Suradnja s Irakom se odvija po takozvanom „izvanugovornom postupku". 

Vlada dalje kaže: "Iz perspektive saveznog ministarstva unutarnjih poslova, suradnja s Republikom Irak temelji se na „principu povjerenja". O razlozima za tajnovitost se može samo nagađati: iz izvora bliskih vladi se saznaje se da je Irak često do sada iznenada prekidao suradnju. Sporazum navodno sadrži i klauzulu po kojoj bilo koja strana može raskinuti ugovor bez razloga navođenja.

Brojna kršenja ljudskih prava

Ofenziva deportacija u Irak također bi mogla izazvati rasprave među organizacijama za zaštitu ljudskih prava, jer izvješće njemačkog ministarstva vanjskih poslova o azilu još uvijek daje sumornu sliku stanja u Iraku. Prema ovom dokumentu, vlasti u Iraku su "i dalje su odgovorne za brojna kršenja ljudskih prava". Mučenje radi iznuđivanja priznanja, proizvoljna uhićenja i otmice od strane iračkih snaga sigurnosti su česta pojava.

Irak , isto kao ni njemačke vlasti, nije ni potvrdio niti demantirao postojanje migracijskog sporazuma i istaknuo da suradnja s Njemačkom ide dobro. Njemačka oporba jasno kritizira saveznu vladu koja politiku prema izbjeglicama čini državnom tajnom. “Deportacije su, u najgorem slučaju, pitanje života i smrti, ali se u svakom slučaju radi o jamčenju osnovnih prava”, kaže političarka stranke Ljevica Clara Bünger i dodaje kako vlada "mora otkriti što je dogovoreno s Irakom". Glasnogovornik za unutarnju politiku zastupničkog kluba demokršćanske Unije CDU/CSU, Alexander Throm (CDU), u principu razumije povjerljive sporazume. Međutim on istodobno dodaje: "Kancelar ne može staviti migracijske sporazume u središte svoje politike i onda ostaviti parlament i javnost potpuno u neznanju o tome koji su sporazumi sklopljeni s kojim državama”, kaže Throm.

nk(ARD, SZ)

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na  Instagramu