U prvom dijelu unakrsnog ispitivanja, tužilac Alan Tieger je konstatovao da svjedok, koji je tvrdio da je sa svojim kolegama, ruskim ekspertima, obavio dodatnu istragu o položaju s kojeg je ispaljena granata na Markale, nema pisani izvještaj o tome šta su utvrdili. Jedini dokument je video snimak iz 1995., na kojem svjedok obrazlaže svoju tezu da smrtonosna granata nije ispaljena sa položaja Vojske Republike Srpske (VRS): "Ja sam želio dokazati da se od nas ne mogu praviti budale, mi moramo otkriti istinu i ja sam to naumio učiniti."

Čvrsta povezanost ruskog i srpskog naroda

U svom unakrsnom ispitivanju tužilac Tieger je nastojao da dovede u pitanje objektivnost svjedoka jer je istragu vodio kao ruski pukovnik, a ne kao načelnik štaba UNPROFOR-a. Uz to, po mišljenju tužioca Tiegera na tu privatnu, nezvaničnu istragu značajno je utjecala svjedokova emotivna naklonost prema Vojsci Republike Srpske, pošto je u više navrata isticao da su ruski i srpski narod istorijski čvrsto vezani.

"Vi ste i u jednom razgovoru sa mnom rekli da je istorija zbližila Srbe i Ruse, i da su Srbi narod koji je drag Rusima. Da li je to i sada vaš stav?" - upitao je tužilac.

"Bilo bi neobično tako nešto negirati. Stvari tako stoje", rekao je ruski pukovnik.

Demurenko pohvalno govorio o Mladiću

U tome je tužilac nalazio razlog što su ruski vojnici u sastavu UNPROFOR-a imali na područjima pod kontrolom Vojske Republike Srpske povlašten tretman u odnosu na vojnike ostalih zemalja, što nisu uzimani za taoce u maju i junu 1995. godine i što je sâm svjedok imao više ličnih kontakta sa najvišim oficirima Vojske Republike Srpske. Među ostalim i sa Ratkom Mladićem, o čemu svjedoče i bilješke u ratnim rokovnicima komandanta Vojske Republike Srpske i jedan intervju samog svjedoka, na šta je Demurenka podsjetio tužilac Tieger:

"Tu objašnjavate kako ste se sastajali sa srpskim rukovodiocima, kako bi bilo teško pronaći boljeg komandanta od Ratka Mladića."

Na to je svjedok uzvratio:

"Ako sam govorio o generalu Mladiću kao talentovanom komandantu, ja sam za to imao razloga. On je donosio vojne odluke koje nisu dovodile do masovnog krvoprolića."

Ratko Mladić je, međutim, kao i Radovan Karadžić, u Haškom trribunalu optužen, kako za teror nad Sarajevom, u kojem je za tri i po godine poginulo 10.000 građana, tako i za srebrenički masakr čije žrtve su oko 8.000 bošnjačkih muškaraca. Pošto je tužilaštvo završilo unakrsno ispitivanje Andreja Demurenka, Karadžić je kao zastupnik sopstvene odbrane izveo svog drugog svjedoka. To je irski general Pol Konvej (Paul Conway).

Autor: Dževad Sabljaković

Odgovorna urednica: Marina Martinović