Europska komisija želi dosadašnju Agenciju za zaštitu granice (puni naziv: Europska agencija za operativnu suradnju na vanjskim granicama država članica Europske unije - op. red.), koja djeluje na dobrovoljnoj bazi država članica, izdvajanjem mnogo novca pretvoriti u samostalnu graničnu i obalnu službu. Novo tijelo bi trebalo imati više od 1000 uposlenih, raspolagati sa 300 miliona eura i trupe za brzo djelovanje sa najmanje 1.500 graničara. Negativna iskustva sa slabom graničnom zaštitom u Grčkoj, ali i u Italiji su toliko naljutile predsjednika Europske komisije Junckera tako da je krenuo u pravi politički napad.

Komisija želi centralizirati kompetencije u Briselu i državama članicama uzeti dio njihove suverenosti. To je izrazito brizantan pothvat jer upravo kontrola granica spada u osnovne zadatke svake države. Tu će biti velikog otpora. Brojne vlade, od Varšave preko Praga, od Bratislave do Atene su toliko kritične prema Europi da će im se teško moći dopasti ovi propisi od strane Komisije. Doduše šefovi država i vlada su Junckerovoj Komisiji zvanično dali zadatak da poboljša zaštitu vanjskih granica, ali većina vjerojatno nije sa tim računala da će Jean-Claude Juncker zaista željeti uspostaviti jedan evropski tim prema vlastitim nazorima.

Veliko je pitanje da li će on za to zaista dobiti neophodnu suglasnost država članica.

Bez odgovora je i pitanje od čega obalna straža treba štititi. Trebaju li izbjeglički brodovi u Sredozemlju ubuduće biti kontrolirani od strane granične službe i vraćeni natrag u Tursku ili u Libiju? Dakle potisnuti umjesto spašeni?

Izbjeglički val iz Ukrajine

Postoje još brojni praktični problemi. Do sada Europska komisija ne zna čak ni to koliko graničnih službenika i brodova obalske straže uopće postoji u zemljama članicama. Za svaku državu članicu treba biti izrađena analiza rizika i plan u slučaju nužde. Trebati će, to naravno insajder znaju, još mnogo enormnog rada na izgradnji struktura kako bi se podigla na noge samostalna i djelotvorna europska granična služba. Europska komisija je optimistično kao cilj odredila 2020. godinu. Time je jasno da će nova europska granična zaštita obaviti malo toga u aktualnoj izbjegličkoj krizi. Ona je planirana za buduće krize. Jedan od scenarija kojim se bave službenici Komisije je izbjeglički val iz Ukrajine, ukoliko dođe do zaoštravanja konflikta sa Rusijom.

Grčka je ključ

U aktualnoj izbjegličkoj krizi bi pomoglo samo ako se Grčka konačno zauzda i prisili na to da razumno organizira kontrolu i da izbjeglice u najmanju ruku registrira. To bi pošlo za rukom i danas bez novog tijela EU, ali preduvjet za to je politička volja u Ateni. Do sada se koalicija na vlasti u Grčkoj, baš kao i njena prethodna vlada nećkala po tom pitanju. Polako i previše polako se mijenja stav Grčke. Europski novac za podršku Grčkoj za graničnu zaštitu je prisutan u dovoljnom obimu iako nadleženi ministar na nepodnošljiv način lamentira da je Grčka ostavljena na cjedilu. Nažalost riječ je o tragičnoj geografskoj slučajnosti, da se upravo ekonomski i politički najslabija karika EU nalazi na ugroženom jugoistočnom krilu.

Sve dok su vanjske granice porozne, sve više država će ponovo uvoditi kontrole u zoni Šengena, koja je zapravo bez granica. Slabljenje Šengena bi bilo nezgodno, ali to još uvijek nije kraj Europske unije. Ona prije paralizira samu sebe, ukoliko se sada Europska komisija i države članice zapetljaju u dugi sukob oko kompetencija i suvereniteta.