Kao što se i očekivalo, holandski premijer Mark Rute i njegova desno-liberalna Narodna stranka za slobodu i demokratiju (VVD) pobijedili su na parlamentarnim izborima. Prema prognozama, VVD će biti daleko najjača snaga u Drugom domu parlamenta sa oko 23 procenta i 36 od ukupno 150 mjesta.

Poslije ove pobjede na izborima, Mark Rute bi mogao da se nađe na listi rekorda: kada se Angela Merkel ove jeseni povuče, biće šef vlade sa najdužim stažom u EU. A sljedeće godine može da pretekne bivšeg holandskog premijera Ruda Lubersa po broju godina na toj funkciji i uđe u političku istoriju svoje zemlje.

U poređenju sa drugim zemljama Ruteova izborna pobeda djeluje malo drugačije: sa više od 20 procenata, uvek ste prvi koji stiižete na cilj. Jer u Holandiji ne postoji prag od pet posto za ulazak u parlament, tako da je od 37 partija na glasačkim listićima čak 17 ušlo u parlament - još jedan rekord.

Šta Rutea čini nepobjedivim?

Holandski mediji pokušavaju da definišu šta Rutea čini nepobjedivim. Već dugo ga podrugljivo zovu „Teflon Mark".

Skandal sa dječijim dodacima koji je u januaru srušio njegovu vladu zapravo je trebalo da ga politički gurne u ofsajd: poreske vlasti pogrešno su optužile hiljade porodica da su primile previše dječijeg dodatka. Zahtijevom da se ti novci vrate državi, neke porodice su finansijski i inače uništene.

I mada se sve to dogodilo tokom njegovog mandata, birači ga nisu okrivili. Jedan kolumnista je nedavno napisao da je Rute poput labradora koji maše repom: niko ne može zaista da se naljuti na njega - umjesto toga očigledno postoji neodoljiv poriv da ga čovjek pomazi.

Ako se bolje pogleda, Ruteov bilans je ustvari prilično pomiješan. Njegov desno - liberalni VVD je blizak privredi i Holandija već godinama ekonomski napreduje. S druge strane, tu su obrazovni i zdravstveni sistem kojem su hitno potrebne reforme i investicije. Najamnine i cijene kuća postaju sve nepristupačnije, socijalna davanja se sve više smanjuju, a jaz između bogatih i siromašnih naglo se povećao i u navodno egalitarnoj Holandiji.

Nasilni protesti

Rute se loše pokazao i u suočavanju sa pandemijom korone: svoje individualističke sunarodnike, poznate po tome da mrze propise, u početku nije želio opterećivati ograničenjima i oslanjao se na imunitet krda.

Kada ova neuspjela strategija više nije mogla da se održi, odložio je bilo kakvo zaključavanje dok ni holandske bolnice nisu došle do granica svojih kapaciteta. A onda je u januaru konačno uveo policijski čas od 21:00, koji je hiljade ljudi naveo na nasilne proteste na ulicama. Slike demonstranata u borbi sa policijom obišle su svijet.

Umjesto da istraži uzroke, premijer je pobunu jednostavno označio kao „krivična dela". A većina u zemlji mu to ne zamjera. Ankete čak pokazuju da su mnogi građani prilično zadovoljni načinom na koji je postupao u vezi sa pandemijom.

Može sa svima, a nema ni skandalčića

Čak i prije nego što je taj termin uopšte izmišljen, Mark Rute se razvio u jednog od prvih post-ideoloških političara: on može da vlada sa liberalima, ljevičarima i desničarima. U njegovom repertoaru ima koketiranja sa ksenofobičnim desničarskim populistima, kao i ustupaka politici zaštite životne sredine za lijeve liberale.

Pored toga, Rute je kao niko drugi savladao umjetnost lične promocije: premijer nastavlja da živi u svom skromnom stanu u Hagu, do posla se vozi biciklom i strogo insistira na zaštiti svog privatnog života. Nema skandalčića, i iznad svega, nikada ne pokazuje neskromnost. On je oličenje vrijednog i štedljivog Holanđanina.

I na kraju: ako ne Rute, ko drugi? Niko u Holandiji ne bi mogao stvarno da odgovori na ovo pitanje. Čak i glasači koji mu nisu politički bliski, imaju osećaj da on dobro predstavlja zemlju.

Ojačali desni populisti  i lijevi liberali

Politička zvijezda njegovog vječitog protivnika, desničarskog populiste Gerta Vildersa, već je pala na posljednjim izborima. Njegov desničarski populistički PVV sada je izgubio još više glasova i vjerovatno ima samo 17 mjesta u parlamentu - Vilders je odavno potrošen.

Tijeri Bode, zvijezda u usponu, čovjek kome se ekstremni desničari dive, osvojio je pet mjesta sa svojim FvD-om i sada ima ukupno sedam. Jedan ogranak FvD-a koji se osamostalio, JA21, ulazi u parlament sa tri poslanika, tako da su, sve u svemu - desničarski populisti sada jači.

Najveće iznenađenje izbora je, međutim, dobar rezultat stranke D66, koja je do sada bila dio Ruteove četvoročlane koalicije. Lijevo - liberalna stranka, koju predvodi ministarka spoljne trgovine Sigrid Kag, dobila je još osam mandata i sada je sa 27 mjesta druga najjača stranka u parlamentu.

Ali čak ni D66 nije u stanju da se ozbiljno takmiči sa Markom Ruteom. Tako će on moći da formira svoj četvrti kabinet, ponovo okupi četiri stranke i još jednom uravnoteži interese slijeva nadesno, tako da Holanđanima može dati ono što trenutno najviše žele - stabilnost.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android