Turska stranka ekstremne ljevice, Revolucionarno narodno oslobođenje-front (DHKP-C), koja je prezela odgovornost za samoubilački napad na američku ambasadu u Ankari, direktnu odgovornost za „svaku prolivenu kap krvi u Siriji, Afganistanu, Iraku, Libiji i Egiptu“, pripisuje SAD.

Ekstremisti upozoravaju da nedavni napad na američku ambasadu u Ankari neće biti posljednji te vrste. Oni navode da SAD trebaju uklonuti protivraketni sistem Patriot koji Tursku štiti od mogućih napada iz Sirije. Turskoj vladi je također upućena prijetnja uz napomenu da su besmislene sve mjere sigurnosti. Turski mediji prenose da su snage sigurnosti 2008 i 2010 spriječile napade na premijera Erdogana koje su planirali pripadnici Revolucionarnog narodnog oslobođenja-front

Da li postoji veza sa Sirijom?

Ukazivanjem na rakete Patriot, DHKP-C, islamističke i nacionalističke grupe pokazuju da su protiv Erdoganove politike prema Siriji. Nedavno su nacionalisti na granici sa Sirijom napali njemačke vojnike očito misleći da su američki.

Komentator Deniz Zeyrek u listu „Radikal“ podsjeća čitaoce da je Revolucionarno narodno oslobođenje-front još 90-tih godina sarađivao sa sirijskim režimom. On navodi da ta saradnja i danas traje te da kroz građanski rat u Siriji, u kojem turska podržava opoziciju, dobija novu dimenziju. Prema izvještajima tajnih službi je sirijski predsjednik Bašar el-Asad nedavno tim grupama odobrio finansijsku i logističku podršku.

Atentator boravio i u Njemačkoj

Jasno je da je napad pomno pripreman. Atentator Sanli je prema navodima medija nakon izlaska iz turskog zatvora 2001. godine otputovao u Njemačku. Turski ministar unutrašnjih poslova Muammer Güler kaže da se Sanli preko Grče sa falsifikovanim ličnim dokumentima ponovo vratio u Tursku. Revolucionarno narodno oslobođenje-front je u Njemačkoj okarakterisano kao manje značajna organizacija. U nedavno objavljenom izvještaju o zaštiti ustava njemački agenti navode da je nakon više policijskih akcija na članove ove grupe upitno „koliko dugo je ta organizacija još u stanju nadoknađivati nedostatke i slabosti u rukovodstvu i organizaciji“.

DHKP-C nije jedina radikalna grupa koja planira i vrši nasilje u Turskoj. Fikret Bila, kolumnista koji ima dobre veze u vladi i sigurnosnom aparatu piše u listu „Milliyet“ da aktuelni napori na rješavanju kurdskog pitanja mogu dovesti do povećanog rizika od novih napada.

Da li postoji veza sa pregovorima sa Kurdima?

Po mišljenju Bile, ubistvo tri kurdske aktivistkinje u Parizu 9. januara je znak da radikalne snage žele pokušati spriječiti sklapanje mira između Turske i ustanika PKK. Bila u svom tekstu navodi i činjenicu da postoje grupe koje su u sjeni skoro 30-godišnjeg konflikta sa Kurdima zaradile mnogo novca, prije svega na osnovu trgovine drogom i ljudima.

Bila kao i Güngör Mengi, glavni komentataor u listu „Vatan“ smatraju da bi moglo doći do novog nasilja. Mengi nakon napada u Ankari je napisao da “nemiri na Bliskom istoku, sve veći antiamerikanizam u regionu kao i jasna pristrasnost Ankare u sirijskom ratu, čine Tursku potencijalnom terorističkom metom. “Moramo biti spremni. Međutim, da li smo na to spremni?”, pita se Mengi. Odgovor na ovo pitanje u Ankari trenutno niko ne može dati.

Autori: Thomas Seibert / Mehmed Smajić

Odgovorni urednik: Zoran Arbutina