Prije gotovo godinu dana, 19. decembra 2016. godine, Anis Amri oteo je kamion kako bi se zaletio u gomilu ljudi na božićnom sajmu na Breitscheidplatzu. To je bio najteži teroristički napad u ovoj zemlji koji je odnio živote 12 osoba. Terorist je uspio pobjeći sa mjesta zločina i danima je trajala potraga. Na koncu je gotovo slučajno naletio na redovitu policijsku ophodnju u Milanu gdje ga je jedan službenik ustrijelio.

Tadašnje službeno tumačenje događaja je bilo kako je Amri doduše svrstan u potencijalno opasne osobe, ali kako je vremenom pažnja nadležnih službi popustila, ne na kraju jer je Amri koristio više imena i dokumenata. Možda je nekima bilo malo čudno što je njemačka policija veoma brzo ustanovila identitet počinitelja jer je, kako je objavljeno, u kamionu on izgubio svoju dozvolu boravka u Njemačkoj.

Pročitaj još: Anis Amri, Abu Walaa i njemačke selefije

Sve je to bila varka

Detalji i dokumenti na koje se poziva današnje (17.12.) izdanje lista Welt am Sonntag svjedoče kako je mnogo od toga tumačenja tek predstava za javnost. Nadležne službe su mnogo prije znale za Amrija, on praktično nikada nije izmakao pažnji nadležnih službi i postoji mnoštvo izvještaja agenata i zapisnika razgovora koji je on vodio telefonom, te opažanja koje su posve sigurno ukazivale kako on sprema teroristički napad. Prema izvještajima, za to je znao i sam vrh njemačke Službe za zaštitu ustavnog poretka.

Više od godinu dana prije napada, najkasnije od studenog 2015. je Savezno državno odvjetništvo odobrilo Saveznom i Pokrajinskom kriminalističkom uredu Sjevernog Porajnja i Vestfalije da jedan doušnik ciljano prati djelovanje Amrija. To je isprva bio dio istrage protiv vjerojatne ćelije IS-a oko propovjednika Abdullaha Abdullaha iz Hildesheima koji je pod svojim pseudonimom Abu Walla, kako su i mediji otkrili, imao kontakte i sa Amrijem.

Tako je već 24. novembra 2015. doušnik imena „Murat" javio LKA u Düsseldorfu kako ovaj Tunižanin sasvim konkretno planira teroristički napad. To saznanje je proslijeđeno i Saveznoj policiji, Saveznom državnom odvjetništvu i Službi za zaštitu ustavnog poretka. Zato je već 3. decembra 2015. počelo prisluškivanje mobitela koje koristi Amri - iako ih je on često mijenjao, a nadzirano je i njegovo korištenje interneta. Punu godinu dana prije Berlina je tako otkriveno kako Amri na internetu traži detaljnu uputu kako se proizvodi eksploziv i kako se rade eksplozivne naprave i ručne bombe.

Snimljeni razgovori sa Libijom

U dokumentima koje je došlo u ruke novinarima nedjeljnog izdanja lista Die Welt se vidi kako su njemačke nadležne službe znale kako je najkasnije u  februaru Amri razgovarao sa dvije osobe iz redova takozvane „Islamističke države" u Libiji i ponudio se kao napadač-samoubojica za atentat u Njemačkoj. Još mjesec dana ranije je o Amriju u Službi za zaštitu ustavnog poretka sročeno izvješće na dvije stranice kojeg je, prema potpisu na rubu dokumenta, pročitao i šef te službe Hans-Georg Maaßen. Služba je veoma ozbiljno shvatila to izvješće i posebno za Amrija je zadužena jedna agentica službe, „F." iz Berlina.

Njemačke službe su „kopale" i o prošlosti Amrija, dakle i prije nego što je on 2011. došao prvobitno u Italiju gdje je neko vrijeme bio i u zatvoru. Utvrđeno je da ne samo da ima osobne, nego i obiteljske veze čak i sa nekim zapovjednicima boraca „IS-a„ u Libiji.

Ali sad počinju pitanja: zašto Amri nije uhićen i prije Berlina? Očito je da ga nadležne službe možda nisu pratile u korak, ali da su gotovo u svakom trenutku prilično dobro znale i ko je on i gdje je. Čak i ako bi bila upitna optužba za terorizam, tu je svakako već onda pouzdano saznanje da je on trgovao i konzumirao narkotike. I ako ništa drugo – da ilegalno boravi u Njemačkoj.

Hoćemo li konačno saznati istinu?

Novinari Die Welta tu podsjećaju na događaj koji se pak dogodio tačno mjesec dana nakon terorističkog napada na božićnom sajmu, 19. januara 2017. Tada su američki „nevidljivi" bombarderi B2 napali bazu za obuku boraca IS-a u pustinji Libije, točno onom gdje se smatra da su bili sugovornici Amrija i odakle je on očito dobivao zapovjedi.

Da li to znači da su Amerikanci rekli Nijemcima da Amrija „puste na miru" kako bi se prije toga otkrio čitav zapovjedni lanac i osobe koje stoje iznad njega? Političar stranke zelenih, Hans-Christian Ströbele koji je tada još bio član parlamentarnog povjerenstva za nadzor nad tajnim službama doduše nije mogao u javnosti govoriti o detaljima, ali je i on govorio kako se „inače neobjašnjivo puštanje Amrija na slobodi" jedino može tumačiti „zaštitničkom rukom Amerikanaca". Utoliko on smatra kako je to „golem skandal" što njemačka vlada nije objasnila pozadinu tog napada niti godinu dana nakon što je on proveden.

ww/jj/aš (dpa, AFP)